Sveti Nikola Čudotvorac je jedna od najčešćih krsnih slava. Posebno se slavi u Boki, kao zaštitnik pomoraca, ribara i putnika. Nikoljdan je i praznik djece.
Hramovska slava sa liturgijom, litijom i siječenjem slavskog kolača obilježava se u Sabornom hramu Svetog Nikole u Radovanićima na Luštici. Svečano je i u crkvama posvećenim Sv. Nikoli u Baošiću, Sutorini, na Kruševicama i Žlijebima.
Kako Sveti Nikola pada u vrijeme velikog Božićnog posta, vjernici pripremaju isključivo ribu i drugu posnu hranu.
Sveti Nikola svoj duhovni život počeo je u manastiru Novi Sion kod svog strica, gdje se i zamonašio. Prema predanju, krenuo je u narod da širi vjeru, pravdu i milosrđe i već je svojom pojavom donosio utjehu, mir i dobru volju među ljude.
Nikola je umro 19. decembra 345. godine i sahranjen u Sabornoj crkvi Mirlikijske mitropolije, a krajem 11. vijeka njegove mošti prenesene su u Bari, u manastir Svetog Jovana Preteče. U znak sjećanja prenosa njegovih moštiju u Bari 22. maja hramu je u 14. vijeku, srpski kralj Stefan Dečanski slao bogate priloge i cijelu crkvu ukrasio srebrom u znak zahvalnosti što mu je, kako je vjerovao, Sv. Nikola povratio vid.
U novije vreme, zahvaljujući reklamama „koka-kole“ i potrošačkom društvu na zapadu Sv. Nikola je poznatiji kao Djeda Mraz (Santa Klaus, skraćeno od Santa Nikolaus – Sveti Nikola). Dok je na pravoslavnim ikonama prikazan kao visok čovjek u prepoznatljivom crvenom plaštu, sa episkopskom mitrom na glavi i štapom u ruci, kako daruje djecu poklonima iz džaka, potrošačko društvo je to iskoristilo kao reklamu. Crveni plašt je ostao, kao i duga sijeda brada, ali su ubačeni irvasi, koji vuku saonice, kojima Djeda Mraz obilazi svijet dijeleći djeci poklone.
