Veče priređeno u čast dramaturškinje Borke Pavićević, održano je sinoć u prostorijama ogranka Matice crnogorske.
Producent i član upravnog odbora Matice crnogorske, prof. mr Janko Ljumović, za RTHN je istakao da ovakav događaj afirmiše kulturu sjećanja i promoviše kulturu dijaloga kroz stvaralaštvo autora.
-Borka Pavićević je neko ko je vezan i za moj profesionalni identitet, to je sjećanje još iz studentskih dana. Centar za kulturnu dekontaminaciju je zaista bilo jedno ostrvo slobode u kome je bilo logično da ćete susresti mnoge ljude koji zastupaju slobodu ili se bore protiv te društvene ružnoće svih onih tranzicionih ili ratnih i postratnih trauma koje su obilježile raspad Jugoslavije, ali je Borka i u svom profesionalnom radu zapravo sarađivala u Crnoj Gori. Mi smo radili na projektu predstave “Everyman Đilas”i različitim nekim drugim povodima bilo intelektualnim, bilo akademskim, kaže Ljumović.
Filmski reditelj Želimir Žilnik prisjetio se saradnje sa Borkom, tokom snimanja filma „Rani radovi“, istakavši da film ima dvojaku ulogu, sa jedne strane da zabilježi faktičku snagu, a sa druge da upozori na destruktivnu stranu života.
-Ona je na neki način, čini mi se u razgovorima i birajući tekstove gdje će da bude dramaturg takođe tražila taj neki aktuelni i stvarnosni momenat u tekstovima koji se izvode na pozornici, tekstovima koji su pisani nekada, pre 100, 200 ili 300 godina, ali, takođe da imaju jednu relevantnost za neke elemente beščašća ili neke elemente laži koje se danas prećutkuju, tako da pomoću te genioznosti autora dramskih tekstova i reditelja, uz pomoć cijele glumačke ekipe, iz njih mogu da se izvuku ti elementi koji će jednostavno biti smisleni i relevantni u momentu kada se tekstovi izvode, navodi Žilnik.
Borka Pavićević ostavila je veliki trag, kako svojim djelima, tako i kroz aktivizam i građanski angažman kome je bila jednako i predano posvećena, kaže rediteljka, dramska spisateljica i univerzitetska profesorica Radmila Vojvodić.
-Borkin aktivizam nije bio samo to. To je aktivizam koji jeste jedan poziv za stvaranje nekog projekta boljeg društva, poziv jedne okorele šezdesetosmašice ali nije ni samo to. Potraga za nekom novom domovinom u zamjenu za onom jugoslovenskom koju je izgubila, nije ni samo taj aktivizam kreativnog univerzalističkog naboja, mislim na aktivizam koji znači otpor prema ljudskom nasilju, prema ljudskoj nesnošljivosti, prema zloupotrebi političke moći svake vrste, prema oportunizmu u iščekivanju ili potrebi za društvenom izvjesnošću u konformizmu ili strahu u pasivnom čekanju na pravo i pravdu, rekla je Vojvodić.
Publicistkinja Ljiljana Dufgran, inicirala je objavljivanje drugog dijela Borkine knjige eseja “Glava u torbi 2” koja je podijeljena svim posjetiocima ovog sinoćnjeg događaja.
„Sada su njeni tekstovi polje našeg razgovora, prostor u kojem se susrećemo. Ublažavaju moju zanijemjelost i omogućavaju mi da razgovaram i sa vama“, dio je iz predgovora za knjigu, koja je posthumno objavljena, a koji je pisala Dufgran, dugogodišnja bliska prijateljica Borke Pavićević.
