Okupljanjem, minutom ćutnje i polaganjem cvijeća ispred zgrade hercegnovskog Centra bezbjednosti danas je obilježeno 32 godine od deportacije bosansko –hercegovačkih izbjeglica koji su spas od rata potražili u Crnoj Gori. Memorijalno okupljanje organizovale su nevladine organizacije „Akcija za ljudska prava“, „Centar za građansko obrazovanje“ i Centar za žensko i mirovno obrazovanje „Anima“.
Predstavnica „Akcije za ljudska prava“ Bojana Malović je poručila već 20 godina umjesto države memorijalno okupljanje organizuje građansko društvo.
-Ovo je 15. godina da to činimo ovdje ispred zgrade CB Herceg Novi odakle je većina izbjeglica krajem maja 1992. godine prinudno odvedena i predata kao taoci Vojsci Srpske republike u Bosni i Hercegovini. Tu deportaciju preživjelo je samo 12 osoba dok je najmanje 54 civila smrtno stradalo. Rođena sam četiri godine nakon deportacije, a mnogi moji vršnjaci danas ne znaju da su Crna Gora i njena policija te 1992. godine izdali neke od njihovih vršnjaka. Izdala je ljude, i to ne bilo koje ljude već one nemoćne koji su u Crnoj Gori tražili spas. Naša Crna Gora ih je prije 32 godine poslala u smrt, a cijelo ovo vrijeme nije imala hrabrosti da se suoči sa ovim ratnim zločinom, nije imala hrabrosti da kazni počinioce, da proglasi dan sjećanja na žrtve niti da im podigne spomenik. Spomenik koji nam je svima potreban, kao obećanje i kao opomena da ovakav zločin i ovakva patnja nikome i nikada ne smiju da se dese, kazala je Malović, i poručila da vjeruje da će ovakve bitne događaje uskoro preuzeti država, bez da je na to ne prisiljavaju UN ili bilo ko drugi.
Daliborka Uljarević izvršna direktorica Centra za građansko obrazovanje je kazala da svjedočimo opasnim procesima relativizacije i negativnog istorijskog revizionizma.
-Većinskim ignorisanjem ovog događaja, a posebno u aktuelnoj konstelaciji odnosa, Vlada vraća unazad i neke simboličke pomake. Na žalost naši najviši zvaničnici danas ne osjećaju kao svoju ljudsku obavezu da budu ovdje, a i dalje moramo da se borimo za rezolucije koje podsjećaju na bazične vrijednosti i principe i postavljaju brane, da najteži zločini ne budu zataškivani i pretvarani u monetu za političku demagogiju, kazala je Uljarević i poručila da će „ovaj zločin opterećivati društvo sve dok puna istina ne bude razjašnjena i pravda zadovoljena“.
Predstavnica „Anime“ Ervina Dabižinović kazala je da je nedavno u Herceg Novom rađeno istraživanje koje je pokazalo da postoji visok procenat ljudi koji ne znaju ili ne žele da znaju da se to ovdje desilo.
-32 godine se insistira na činjenicama da su odavde odvedeni civili i da smo mi kao Crna Gora i na nacionalnom nivou i na lokalnom svakako odgovorni za taj zločin. Danas smo čuli činjenice, ponavljamo ih svake godine, sa ovog mjesta ne možemo da ne znamo. Ja pripadam generaciji koja spasda i u onih nekoliko procenata poslije pedesete godine koji svjedoči o tome da se zločin dogodio i da su se, kao ovaj, i nas drugim mjestima u Crnoj Gori dogodili zločini u naše ime. Stojimo ovdje da se to ne zaboravi da bi ta memorijalizacija zapravo podsjećala i bila jedina činjenica narativu koji je danas previše dominantan i pokušava da i onaj simbolički korak, kako su rekle moje koleginice, dovede do ničega, kazala je Dabižinović, poručivši da joj je žao što će izgleda čekati još neko vrijeme.
Alen Bajrović, sin Osmana Bajrovića koji je zarobljen 1992. godine u porodičnoj kući u Bijeloj, ističe da država nije ništa uradila kako bi porodica saznala ko je, kako i kada ubio Osmana i gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci.
-Država ništa nije uradila kako bi nama kao žrtvama rekla kako je, kada i ko ubio moga oca, i gdje se nalaze njegovi posmrtni ostaci. Ogorčen sam i što ne znam ni ko ga je zarobio u našoj porodičnoj kući. Očekujem od Specijalnog i Vrhovnog tužilaštva da pokrenu ponovo postupak i privedu istini i pravdi sve nalogodavce, saučesnike i izvršioce ovog ratnog zločina, a žrtvama kažu gdje su im članovi porodice, poručio je Bajrović, itakavši da je poražavajuće da živimo u 21. vijeku na teritoriji Evrope, a da nisu nađeni krivci ovog ratnog zločina.
Deportovani civili su pošli bez grijeha, jedini njihov grijeh je što su bili ljudska bića i što su vjerovali ljudima, istakao je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković.
-Možda im je grijeh bio i što su polagali veliku vjeru u veliko srce ovog grada, koji je vjekovima bio utočište i mirna luka mnogim znanim i neznanim, velikanima i običnim ljudima, ali svi predani ljepotama ovog grada. Sva brda i bedemi ulivali su nadu u spas od vrtloga bratoubilačkog rata, u kojem su ljudi postajali brojevi i žrtve samo zbog toga što pripadaju drugoj vjeri, narodu, ne i drugačijem narodu, i nisu pristajali na sukobe sa istim onim ljudima koji su samo par dan prije toga dijelili iste strahove, nade i očekivanja. Umjesto toga pod plaštom tame, nezaštićeni otišli su u smrt ili patnje nedostojne ljudi na pragu proteklog milenijuma, kazao je Bjeković.
Ministarka kulture i medija Tamara Vujović kazala je da je prvi put na ovom mjestu, kao ministarka i kao Novljanka, i da misli da i to nešto govori.
-Suočiti se sa ratnim zločinima, pogotovo sa zločinima koji su se desili ili na neki način imaju veze sa teritorijom vašeg grada ili vašim sugrađaninima, zaista nije lako i pogledati u oči. Zato ovaj proces ovoliko traje, i zato je ovaj broj ljudi istrajnih u početku, ali ipak sve veći i veći, i vaš glas ipak sve snažniji i snažniji. Ono što ne može biti dovoljna utjeha, ali jeste utjeha, je upravo jedno istraživanje koje su sprovele nevladine organizacije, kojima odajem počast što se dugo i temeljno bave ovom temom, a to je da i građani Herceg Novog sada u najvećem procentu imaju neutralan odnos prema onome što je inicijativa za podizanje spomen obilježja i priznaju i kažu da nemaju dovoljno podataka i da bi trebalo da imaju više podataka o onome što se dogodilo. Svima nam je potrebna istina i da se pogledamo u oči i da kažemo ko je naredio i ko su te osobe koje su dozvolile da se sa terotorije našeg grada ljudi pošalju u sigurnu smrt, kazala je Vujović i dodala da joj je žao zbog svih žrtava.
-Ne može da bude kriv grad, krivica mora da bude individualna i apelujem na sve pravosudne organe, i znam da se vodi procedura pred tužilaštvom, upravo zahvaljujući najviše istrajnosti porodice Bajrović da ovaj ratni zločin nikada ne bude ne otkriven, zataškan ili na neki način zaboravljen. Naša dužnost je da o ovom zločinu pričamo, da se sa njim suočimo, da učimo buduće generacije šta se ovdje desilo i pogledamo jedni drugima u oči i samo tako možemo da idemo dalje, poručila je Vujović.
Nikola Radman, odbornik URE, zapitao se da li smo mi kao društvo zreli u onoj mjeri i da li baštinimo univerzalne vrijednosti, ili se samo foliramo?
-Da li smo mi kao društvo zreli da se zatvori poglavlje 23 i 24? Ja mislim da nismo. Da li smo mi kao društvo izašli iz 90-ih? Nismo. A zašto nismo? Ne možemo preskakati pravdu. To su oni osnovni razlozi zbog kojih mi moramo i prisiljeni smo da se godinama okupljamo ovdje i donesemo jednu vrlo jednostavnu odluku, a to je da se na ovom mjestu određenog zločina, postavi spomen obilježje. Sva naša kontinuirana okupljanja i priče su postale suvišne, iz prostog razloga jer moramo preći sa riječi na djela. Postaviti obilježje i na taj način izraziti pijetet prema žrtvama. Ja kao Novljanin, ne želim da više nosim taj teret, i obraćam se javnosti, a pogotovo sugrađanima, da naš Herceg Novi već 32 godine nosi epitet sabirnog centra. Mislim da je vrijeme da to prestane i stavimo tačku na ovu priču, poručio je Radman.
Potpredsjednik Bošnjačke stranke Damir Gutić, poručio je da se, nažalost, danas ne može reći ništa novo u odnosu na prethodne godine.
-Od našeg poslednjeg susreta ovdje se ništa nije desilo, kako bi odgovorni bili privedeni pravdi. Jedino novo što se desilo i što može da pruži nadu jeste da je izabran novi Vrhovni tužilac i treba reći da je izabran velikom većinom, što mu daje legitimitet da pokrene određene stvari i da nanovo pokrene pravnu proceduru, kazao je Gutić.
Na skupu su bgovorili i državni sekretar u Ministartvu unutrašnjih poslova Petar Koprivica, Mirsad Rastoder u ime Bošnjačkog vijeća, aktivista Građanskog pokreta «21. maj» Aleksandar Zeković i advokat Velija Murić.
Skupu su prisustvovali i ambasador Bosne i Hercegovine u Crnoj Gori, Branimir Jukić, načelnik Odjeljenja bezbjednosti u Herceg Novom, Dragan Kontić, savjetnica potpredsjednika Vlade za rad, obrazovanje, zdravstvo i socijalnu politiku, Mirjana Maslovar, službenik u Ministarstvu vanjskih poslova, Drago Martinović, saradnica u Kabinetu predsjednika Crne Gore, Marija Vesković, menadžer Opštine Herceg Novi, Dušan Vukić, i pomoćnik sekretara za prostorno planiranje i izgradnju u Opštini HN, Aleksandar Božović. Skupu su prisustvovali i predstavnici Centra za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd i Dokumente iz Zagreba.
Među stotinu učesnika skupa bili su i predstavnici Islamske zajednice, Bošnjačkog vijeća, UNDP-a u Crnoj Gori, političkih partija (URA, SDP, SD, Bošnjačka stranka, Liberalna partija, Demokrate), nevladinih organizacija, aktivisti i građani i građanke Herceg Novog.
