U Zavodu za školstvo Crne Gore je uoči Dana planete održana svečana dodjela diploma najboljima na nacionalnom konkursu „Mladi eko-reporteri 2026”, u organizaciji Nevladine organizacije ”EKOM – Udruženje za ekološki konsalting u Crnoj Gori”, a u sklopu programa Fondacije za ekološku edukaciju (FEE).
Na konkurs stiglo je 245 radova iz 14 srednjih i 31 osnovne škole iz ukupno 14 opština.
Učenik Ib razreda gimnazije Vuk Janičić osvojio je prvo mjesto u kategoriji ekološki članak za rad „Boka u mreži vremena: klimatski front na tanjiru“. Njegov mentor je profesor Alen Lalovac.
Vukov rad je određen za međunarodni konkurs „Young Reporters for the Environment 2026“. Selekcija će se vršiti u Kopenhagenu. Učenik je svojim radom „Blato je zlato“ prošle godine predstavljao Crnu Goru u kategoriji osnovnih škola i zauzeo visoko četvrto mjesto iza Izraela, Francuske i Slovačke.
Nagrađeni tekst Vuka Janičića prenosimo integralno:
Boka u mreži vremena: klimatski front na tanjiru
U Boki Kotorskoj ribarstvo nije samo privredna djelatnost. To je hronika ispisana u ribarskim mrežama i kulinarskim receptima starim koliko i sam zaliv. Riba je sinonim za identitet koji se prenosi s koljena na koljeno. Međutim, globalno zagrijavanje mijenja more ugrožavajući kvalitet hrane. Riba je siromašnija hranljivim materijama, a bogatija toksinima i plastikom. Sve češće pitanje koje nadilazi nostalgiju jeste šta jedemo jedući ribu iz Boke.
Sunce se probija iza Lovćena, Orjena i Vrmca. Jutarnju tišinu remete šum valova i škripa vitla sa stare pasare. „Prije trideset godina more je bilo drugačije, hladnije, bogatije“, priča ribar Tomo. “Sada je ugrijano. Riba bježi na sjever.“ Iz mreže vadi kesu, komade stiropora i plastičnu igračku.
„Kantu praznim češće nego mrežu. Nekad sam lovio za trpezu i pjacu, danas jedva za objed. Neku ribu prvi put vidim. Bojim se da moja unučad neće znati kakvo je ovo more nekad bilo.“
Nauka potvrđuje ono što ribari osjećaju već godinama. Prema podacima Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore, temperatura mora je u posljednjih četrdeset godina porasla za 1,5 do 2°C, pa ljeti iznosi i više od 27°C. Zagrijavanje mora mijenja ravnotežu ranjivog ekosistema Boke. Toplija voda sadrži manje kiseonika. Autohtone riblje vrste (sardela, cipol, bukva, barbun, salpa, lokarda, itd.), koje su odvajkada činile osnovu lokalne ishrane, ili se povlače u veće dubine gdje su temperature niže, ili nestaju. Zastupljenost omega-3 masnih kiselina u ribi smanjena je za 20–30%. Ribe je sve manje i sitna je. Ostaje na meniju, ali gubi na kvalitetu.
U Jadran ulaze nove, termofilne i često invazivne vrste. U protekle četiri decenije zabilježeno je više od trideset vrsta algi, mekušaca, rakova i riba, uglavnom porijeklom iz istočnog Mediterana. Mnoge nemaju prirodne predatore. Neke nose parazite i toksine. Potrošači takvu ponudu izbjegavaju jer im je nepoznata. Time se narušavaju i ekonomska i prehrambena sigurnost lokalne zajednice. Zelena alga (Caulerpa cylindracea) širi se kao korov i ugrožava travnata staništa murave (Posedonia oceanica) ključna za opstanak ribljeg fonda. Posebnu zabrinutost izazivaju riblje vrste koje mogu narušiti zdravlje ljudi. Riba lav i tamna mramornica nose otrov u bodljama peraja. Četvorozupka se ne smije konzumirati zbog snažnog neurotoksina. Plavotačkasta trumpetača, iako bez rizika za ljude, potiskuje autohtonu sitnu ribu. Plavi rak, agresivni kolonizator, oštećuje mreže i drastično smanjuje populaciju male zelene krabe.
Toplije more pogoduje i razvoju mikroorganizama. Ribari sve češće nailaze na ribe sa parazitima, uginule ili slabo uhranjene jedinke. Bakterije iz roda Vibrio, koje se brže razmnožavaju u toplijoj vodi, kod ljudi mogu izazvati ozbiljna trovanja ribljom hranom. Cvjetanje mikroskopskih algi, dinoflagelata, donosi zamućenje i neugodan miris morske vode, kontaminaciju školjki i zatvaranje uzgajališta. Na uzgajalištu u Orahovcu je u jednoj uzgojnoj sezoni uginulo oko 60% školjki. Nekadašnji simbol čistog mora i zdrave hrane iz Boke postaje zdravstveni rizik.
Zagrijano bokeljsko more ne zauzimaju samo invazivne vrste. Zauzima ga i otpad. Plastika se pod uticajem sunca, soli i talasa pretvara u mikroplastiku, nevidljive, sveprisutne i neuništive fragmente manje od 5 milimetara.
Dagnja ih filtrira ne razlikujući ih od planktona. Dagnju pojede riba. Ribu ulovi ribar i ona se nađe na pijaci ili u restoranu. Mikoplastika tako stiže do naših tanjira kao podmukli začin savremene morske ishrane.
Naučnici Instituta za biologiju mora prate kontaminiranost mikroplastikom. Jedno od istraživanja iz 2022. godine je pokazalo da je većina analiziranih dagnji sa različitih lokaliteta sadržala od 2 do 3 čestice mikroplastike po jedinki. Prisustvo istih konstatovano je i u više od 50% ispitivanih jedinki autohtonih ribljih vrsta, poput barbuna i oslića. Još alarmantniji su podaci sa morskog dna. U sedimentima unutrašnjih djelova Boke, posebno u uvalama, izmjerene su izuzetno visoke koncentracije mikroplastike, i do nekoliko hiljada čestica po kilogramu sedimenta. Mikroplastika većinom ostaje u probavnom traktu riba. Međutim, najsitniji fragmenti, tj. nanoplastika, mogu prodrijeti u tkiva i ući u ljudski organizam. Najveći rizik za ljude predstavlja bioakumulacija hemijskih materija (pesticidi, teški metali, toksini) koje mikroplastika veže kao magnet što dodatno ugrožava bezbjednost hrane. More je postalo mozaik naših sopstvenih mikro tragova. Riba više nije samo izvor proteina, već i ogledalo našeg neodgovornog odnosa prema prirodi. Plavi alarm Boke je aktiviran. Odbrana mora početi odmah.
Iako je Boka prostor ugroženosti, ujedno je i prostor otpora i rješenja. Mladi su nedovoljno informisani o tome kako klimatske promjene utiču na more i hranu, kako nastaju i šire se invazivne vrste i kako ih prepoznati. Ekoaktivisti hercegnovske Gimnazije su kreirali edukativni „escape room“ koji je predstavljen vršnjacima. Učenici timski „spašavaju“ Bokokotorski zaliv od invazivnih vrsta. Nakon mini-prezentacije o klimatskim promjenama i morskim ekosistemima kroz zadatak Očisti livade murave zaključuju da je očuvanje morskih staništa direktno povezano sa očuvanjem zdrave hrane.
U grupi istih mladih ekoaktivista nastala je i ideja o tehnološkom rješenju za prikupljanje otpada u moru. Osmišljen je koncept „pametnog koša“ koji bi smanjio količinu plastike prije nego što se razgradi u mikroplastiku. Ovaj plutajući, zatvoreni kontejner bio bi napravljen od ekoloških materijala poput bambusa i biorazgradivih mreža i postavljen na žarištima otpada. Opremljen solarnim panelima, AI kamerom za prepoznavanje vrste otpada i filterima za mikroplastiku, radio bi gotovo potpuno samostalno, prilagođavajući se morskim strujama i ne ugrožavajući morski svijet. Puni kontejner bi se se autonomno podizao, omogućavajući efikasno prikupljanje otpada bez stalne ljudske intervencije. Ovakva i slična rješenja još uvijek su samo vizija koja podsjeća da borba za kvalitet hrane počinje brigom o moru.
Dok Tomo žuljevitim rukama vezuje pasaru, nekoliko djevojaka i momaka čiste obalu. Vreće i rukavice su simbol nade. Boka nije samo pejsaž sa razglednice. Ona je naš tanjir, naše zdravlje, naša budućnost, živi sistem koji traži našu pažnju. Ono što se danas dešava kod nas, već je svakodnevica u cijelom Mediteranu. Smanjimo plastiku, podržimo održivo ribarstvo i edukujmo lokalnu zajednicu. Ako želimo da znamo šta ćemo jesti sjutra, moramo danas čuvati izvor iz kojeg ta hrana dolazi. Vratimo more u mreže vremena.
