Neke ljubavi i druge priče Olivere Skoko naslovljeno je književno veče – stvaralački portret Olivere Skoko istoričarke umjetnosti, višeg kustosa u Narodnom muzeju Zrenjanina ali i književnice priređeno je sinoć u bašti Kuće nobelovca Iva Andrića.
Olivera Skoko objavila je do sada tri romana. Magareće uši su treći u nizu – a donosi fino preplitanje kratkih zapisa o životu Oliverine majke, i potom Oliverinih preispitivanja – složenih u knjigu koja je tako postala veliki pisani porodični album – malo stvaran a malo domaštan.
-Poselednjih devet mjeseci života moja majka je uglavnom provela u krevetu i imala je potrebu da ostavi neki trag, premda mi nije bilo pooznato da je bila vična nekom pisanju. Sestra i ja smo joj kupili svesku, krenula je da je ispisuje i u jednom momentu mi je pročitala. To mi se dopalo i shvatila da piše onako kako bi ja voljela da radim , jer imam utisak da su moje rečenice suviše duge sa nepotrebnim riječima, a ona je jednostavno kroz kratke, jasne, koncizne, misli koje je pretakala u rečenice saopštila ono što je htjela. Bodrila sam je da to nastavi, na žalost njena smrt je to prekinula. Ja sam uzela tu svesku i prekucala i ostalo je u kompjeturu dvije godine, a onda mi je došla ideja da tu njenu priču nadopunim svojom koja je polu fantazija, polu ne i da zapravo kroz paralelnu radnju ispričam i odnos između majke i ćerke, a i neke lične momente, kazal je Skoko.
Sa Oliverom Skoko razgovarala je novinarka Vitka Vujnović, u nastavku večeri o romanima Korčulanski đir i Perast – Amsterdam, ističući da oba otkrivaju, između ostalog Oliverinu ljubav prema Mediteranu, pa otud pitanje kako se ulazi i doživljava kao svoj stvaralački svijet jednog umjetnika poput Tripa Kokolje i s druge strane šta je ključ za opisivanje mirisa, boja, ukusa, predjela u kome Olivera ne živi i nije tu odrastala a ipak ih iskreno voli i snažno osjeća?
-Korčulanskom điru je prethodio istraživački rad. Boravila sam par puta na Korčuli, jer je Tripo Kokolja otišao iz svog rodnog Perasta gdje je ostavio trag oslikavši „Gospu od Škrpjela“ koja je ostala njegovo najpoznatije djelo. On odlazi na Korčulu i tamo boravi kako bi oslikao svod crkve Svih sveti. Kada sam shvatila da jedna slikar povezuje dva meni draga mjesta Perast i Korčulu, poželjela sam da uđem u taj njegov stvaralački život i nekako da izmaštam i pokušam da zamislim kako je on mogao da razmišlja shodno okolnostima u kojim je odrastao , a potom i u samoj Korčuli prešao da živi. Iznenadila sam se da u Korčuli, gotovo o njemu ne znaju ništa i onda sam proučavala, gledala razne spise, Korčulanski statut i mnogo toga mi je pomoglo, a najviše da slušam ljude koji tamo žive jer sam željela da zadržim korčulanski govor, kazala je Skoko.
Živo kazivanje Olivere Skoko o mediteranu dopunjeno je na najljepši način, naša sugrađanka profesorsolo pjevanja Jovana Ražnatović otpjevala je dvije numere Volim Herceg Novi i Konte.
Publici se obratila i urednica književnih programa u Herceg festu Dijana Krivokapić, a u završnici je zainteresovanima ponuđena mogućnost da 12. avgusta u 20 sati u gradskoj galeriji Josip Bepo Benković prisustvuju stručnom vođenju kroz izložbu Dakle vi ste taj Uroš Predić, čiji je autor takođe Olivera Skoko.
