Knjiga-monografija “Moj put na krov svijeta”, poznatog crnogorskog planinara, alpiniste i gorskog spasioca, jednog od trojice Crnogoraca koji su do sada popeli Mont Everest (8.848), Dragutina Šlagija Vujovića, promovisana je sinoć u dvorani „Park“.
Veliki broj posjetilaca, planinara i ljubitelja alpinizma okupio se da čuje priču o knjizi, koja nije samo priča o osvajanju Everesta, već i saga o surovosti i ljepoti planina,ali i o ljudima koji su utrli put novim generacijama i pronijeli slavu crnogorskih planinara.
Napominjući da su planinari „Javorka“ ovdje domaći, a ne gosti, članica Planinarskog kluba „Subra“, Iva Verigo je napravila osvrt i povukla paralelu između kluba „Javorak“ i pravca kojim je otišla „Subra“.
-Kada se vratimo u prošlost i na početke planinarstva u Crnoj Gori, kada je riječ o organizovanim klubovima, „Subra“ je definitivno i neosporno najstariji planinarski klub u Crnoj Gori. S obzirom da je baš na Orjenu bila i prva uređena planinarska staza, koja je bila pripremljena Francu Jozefu da kao planinar prođe do vrha na najbezbjedniji mogući način, tako se negdje i put „Subre“ kao kluba trasirao u tom smjeru, pa se danas možemo pohvaliti najbrojnijim sistemom staza i u regionu. Kao drugi klub u Crnoj Gori, 20-ak godina kasnije, formiran je „Javorak“ koji je utirao put sve do „krova svijeta“. Ljudi koji su u „Javorku“ bili prije Šlagija imali su veliki uticaj na omladince koji su dolazili, koji će se kasnije redom, sve od Javorka, Trebjese, preko crnogorskih planina, po stotinu puta u ljetnim i zimskim uslovima, sa sjeverne i južne strane, po kiši, ledu i svim uslovima opredjeliti da u jednom trenutku krenu i put Himalaja.
Nažalost, svi rukopisi o tim ekspedicijama, u kojima su prenijeli svoja iskustava, nestali su u požaru 2007. godine, pa je vrijednost ove knjige i u tome što je prvi pisani dokument koji je uspio da ih sabere, i da nakon deset godina od prvog uspona, a puno više od tih starih zapisa, sva ta sjećanja ponovo ugledaju svjetlost dana, poručila je Verigo.
Novinarka, istraživač, pjesnikinja i uspješna planinarka, Jelena Jovanović, poručila je da je nju ova knjiga ostavila veliki trag.
-Šlagi je ovom knjigom napravio podvig ravan onome 23. maja 2010. godine kada su Marko Blečić, Đorđe Vujičić i on iznijeli našu zastavu na najviši krov svijeta i upisali Crnu Goru kao 65. državu čijim alpinistima i visokogorcima je to pošlo za rukom.
U knjizi ćete naći mnogo lijepo zabilježenih trenutaka istorije „Javorka“, mnoge detalje koji će vas rasplakati, ali i nasmijati, kao i zaista dramatične i potresne momente. Isto tako ćete ovdje pročitati i zbog čega su, potpuno opravdano, Dragutin, Marko i Đorđe prvi, od svih nas koji „živimo“ planinu uspjeli da se domognu „krova svijeta“, jer ćete naći potpuno savršen putokaz do cilja i uspjeha, ne samo planinskog nego i životnog, i moći da pročitate koliko su se oni zaista trudili da ostvare taj san, kazala je Jovanović, i dodala da je Šlagi pokazao i da nije sebičan, jer je pisao i o svim ljudima koji su im utirali put ka vrhovima.
Objašnjavajući kako je nastala knjiga, Vujović je podsjetio na riječi jednog od recenzenata, prof. dr Živka Đurkovića, da je „napravio veliko ostvarenje i krupno iznenađenje“.
-Ideja mi je sinula odmah po dolasku sa te uspješne ekspedicije jer sam čitav život u planinarskom sportu i znam da su se knjige pisale i o osvajanju manje bitnih vrhova od Everesta. U početku sam nagovarao druga koji je po struci novinar, član je našeg društva, a inače je pratio ekspediciju i upoznat je sa dosta njenih detalja, da on napiše knjigu o tome. On je, kada smo se vratiili, napravio feljton o našem penjanju, imao je nas trojicu na raspolaganju, kao i moj dnevnik sa ekspedicija, i njegov posao bi bio da sve to posloži. Međutim, kako nije bio dovoljno zainteresovan za taj projekat, odlučio sam da knjigu napišem ja. Iako sam tu priču lično doživio, imao uz sebe dnevnik kao podsjetnik, bila su mi kao na dlanu dešavanja po danima čime mi je posao bio dosta olakšan, pišući knjigu sam „prošao Golgotu“ kroz koju, pretpostavljam, prolaze svi ljudi koji se osmjele na ovaj posao. Planinar se puno lakše uhvati u koštac sa planinom, stijenom, snijegom, ledom nego sa papirom i olovkom, poručio je autor.
Vujovićev prvijenac izdala je Narodna biblioteka „Njegoš“. Moderator je bila Tatjana Ivanović, koja je i čitala odlomke iz knjiga „Moj put na krov svijeta”
