Njih 70, veličanstvenih, osmjehnutih, ponosnih i stasitih, večeras je i zvanično iskoračilo iz svojih klupa OŠ “Milan Vuković” i zakoračilo dalje. Neizmjernu sreću osjećali su što su zajedno, konačno bez grupa, bez ograničenja zagrljaja…. Do juče nestašni čuperci, kikice i pjegavi nosići, sada su mladi ljudi, dotjerani, u haljinicama, svečanim košuljama.
Sa jedne strane ponos i sreća roditelja, sa druge njihovih nastavnika i razrednih starješina, dok im iz krila kreće još jedna mlada generacija.
Učenica Andrea Proročić, buduća gimnazijalka, ne krije zadovoljstvo što su uspjeli svi da se okupe na proslavi mature.
-Super se osjećam! Konačno smo svi zajedno, družimo se i uživamo. Tokom pandemije, bili smo u grupama i nismo mogli da se družimo kako treba. Prethodne godine pamtiću po ekskurzijama, druženju, prijateljstvu, a posebno ekskurzijama kada smo išli na Ivanova korita gdje smo smišljali igre, družili se na svoj način. Pamtiću i po nastavnicima i najboljoj razrednoj, kazala nam je Andrea.
Uz veliko uzbuđenje, večeras je bilo i malo tuge, otkrila nam je učenica Mirjana Stokanović.
-Veoma sam uzbuđena jer se završava jedno poglavlje koje već duže traje i veoma mi je žao što se rastajemo. Ima tuge večeras. Sjećaću se svih lijepih trenutaka koji su nam se dešavali, mog društva sa kojim ću se truditi da održim vezu i dalje. Bila sam “Luča” i dalje planiram da upišem turističku školu jer me turizam zanima, kazala nam je Mirjana.
Posebno i lijepo osjećao se i maturant Konstantin Urdešić, koji nam je kratko kazao da će prethodne godine osnovne škole pamtiti po zajedničkom druženju i prijateljstvima.
Najljepša sjećanja su ona vezana za drugare sa kojima ste devet godina zajedno, kazala je učenica Aleksandra Vuković.
-I sada i prije nego što sam stigla na proslavu osjećala sam uzbuđenje, sreću. Nije bilo teško osmisliti šta obući za večeras, sve je bilo spontano i lagano, ispričala nam je Aleksandra, od naredne školske godine učenica ekonomske škole.
Da budu istrajni i uporni u svemu što budu radili poželio je direktor škole Siniša Brajović.
-Ovo je generacija koja je radila po specifičnim uslovima, polovinu prošle i čitavu ovu godinu. Bilo je i perioda kada nisu išli u školu. Mogu da kažem da sam zadovoljan, uspješno su završili osnovno obrazovanje. Bilo je upitno šta će biti sa maturskom večeri, ali evo uspjeli smo da ga održimo. Sve je malo kasnilo zbog mjera. Siguran sam da će oni noćas biti na nivou. Želim im da budu istrajni i uporni i rezultati neće izostati, kazao je direktor Brajović.
Smjenjuju se radost zbog završetka osnovne škole i novog početka, ali i sjeta zbog rastanka, kazala je Vasilisa Simović, učenica koja se obratila svojoj generaciji.
-Sve su nam lekcije pošteno ispričane, ali nedostaje još jedan čas, kratak, na kojem je trebalo da nam se kaže da u životu postoje kraj i rastanak. Od danas ne idemo ni na jedan čas, ali je jedno sigurno – u sebi nosimo dijelić svakoga od nas. Svi se sjećamo vremena kad smo bili mali, dolazeći u nepoznatu ustanovu, među nepoznate ljude, velike i male. Bilo je bježanja sa časova, šala na račun nastavnika, izleta, ekskurzija, prvih ljubavi. To je ono što će svima nama da ostane u sjećanjima kao najljepši period našeg života. Stojimo na raskrsnici, hvata me jeza na pomisao o tome da više nismo mala djeca kojoj su jedina briga škola i učenje. Čujem glas naših nastavnika kako nam žele svu sreću u životu, dok se meni pred očima komešaju likovi mojih prijatelja, shvatajući da više nećemo biti zajedno, kazala je Vasilisa.
Podsjetila je vrijeme priprema za prvi razred, među nepoznatom djecom, koja će kasnije postati prijatelji.
-Sve je krenulo sa suzama, stidljivim upoznavanjem i s nerazumljivim strahom. Vrata ove škole se zatvaraju za nama, ali se otvaraju druga. Naša mladost i upornost će nam pomoći da krenemo dalje. Posebnu zahvalnost zaslužuje nastavnik Vuk koji nas je opismenio i naučio šta znači biti dobar drug. Velika zahvalnost i našem razrednom i svaka riječ za njega je suvišna. Hvala i svim nastavnicima koji su nas predvodili ove četiri godine. Hvala im i što su nas trpili jer to nije bilo lako. Zahvalnost i jedni drugima za svaki naš trenutak koji smo proveli zajedno, svaku našu uspomenu. Bilo je svađa i gluposti, ali smo bili najsložniji. Nadam se da će svako od nas uspjeti u životu, ostvariti snove i baviti se čime želi. Godine su proletjele, ali su od nas stvorile jako složan tim koji veže jako i iskreno prijateljstvo. Nadam se da ovo ovdje ne završava, svima želim da idu ka svojim ciljevima i da ne posustaju na preprekama, kazala je Vasilisa.
Tri odjeljenja malih maturanata stasavala su pod budnim okom razrednih starješina profesora Maksima Zlokovića, Duške Jovanović i Duške Kovačević.
Uzbuđenje je veliko i uvijek se osjeća žal kada se sa njima rastaje, ispričala nam je prof. Duška Kovačević koja dodaje da je riječ o sjajnoj generaciji, uprkos svim poteškoćama vremena u kojem su radili.
-Osjećam se jako uzbuđeno. S obzirom na to kakva nam je bila godina sve se dobro završilo. Djeca su sjajna, ovo je jedna od najboljih generacija. Nijedan jedini problem nije bio u ovoj generaciji i to smo svi komentarisali. Moje odjeljenje, IX1, je imalo četiri Luče i đaka generacija. Uvijek žalim kada krenu, toliko se sa njima srodim. Mi ostajemo prijatelji i pratim šta se sa njima dalje dešava, a oni navrate da se jave, kazala je razredni starješina Duška Kovačević.
Opširnije pogledajte u emisiji „TV učionica“ autorke Drinke Krivokapić, u četvrtak, 1. jula, od 20:00 na programu RTHN.
Generaciji OŠ „Milan Vuković“ čestitamo i želimo uspjeh!
