Sa platoa Dvorane Park ka terasi Gradske kafane, slila se sinoć rijeka mladosti, učenika završnog razreda Osnovne škole „Ilija Kišić“. Poslije toliko neizvjesnosti, uspjeli su da obuku odabrane haljine, prve štiklice, košulje, zadjenu kravate i osmjehnu se divnom periodu iza sebe, u kojem ostavljaju osnovnu školu, ali i onom koji ih čeka. I nisu samo oni bili ponosni i srećni, čini se da je još više uzbuđenja bilo u roditeljskim srcima, ali i njihovih baka, tetki, ujaka, koji su došli da ih isprate.
Biće među njima, otkrili su nam, i budućih gimnazijalaca i onih koji biraju stručne škole i zanate, a ono što je sigurno je da ćemo, kao i dosada, svi imati razloga da budemo ponosni na generaciju koja je stasala da raširi krila i krene dalje.
Kazali su nam da će godine osnovne škole pamtiti po druženju, nestašlucima, zajedničkim problemima kako nešto savladati, osmjesima i tajnama koje su djelili, pa i po kojem zajedničkom „odlasku sa časa“.
„Bili ste sjajni“, kazala je direktorica škole Snežana Mirković na početku večeri, poželjevši im sreću u „svijetu koji nije ni mali ali ni previše velik“
-Nadam se da smo vas za taj svijet pripremili ili da smo vam olakšali buduće korake. Voljela bih da ste odrastajući u roditeljskom naručju, a obrazujući se u našoj školi, naučili šta su prave vrijednosti. Učili smo vas da budete iskreni, kako prema sebi, tako i prema drugima. Učili smo vas da gradite samopouzdanje i da se pred prvom preprekom ne obeshrabrite, jer je to samo jedna, a biće ih još. To nije razlog da sagnete svoju glavu jer svijet treba da nosite u svojim očima. Takmičite se sa sobom i uvijek budite bolji od onoga što ste bili juče. Naučili smo vas, kada nešto iskreno želite, to je dostižno. Zato se budite sa željom da uspijete i ne zaboravite na najvažniju lekciju u životu, a to je da biti i ostati dobar čovjek, kazala je direktorica Mirković.
Kako je kazala, biće među djecom ove generacije onih koji će upisati gimnaziju sa željom da budu dobri ljekari, profesori, inženjeri, neki će željeti da postanu majstori svog zanata, ali ni tada, ni bilo kada, ne treba izgubiti osmjeh koji ih je krasio na sinoćnjoj zabavi.
-Zadržite sjaj u oku i radost u srcu. I kada vam ne bude nešto po volji, sjetite se da je i ova zabava bila upitna, ali se ipak dogodila. Svjedoci smo i mi i vi jednog prilično mučnog perioda i vrlo teške godine koja je, nadam se, za nama. Snagom struke i našom voljom uspjeli smo da je prevaziđemo, da izađemo jači i da naučimo da samo zdravlje nema cijenu i da se radujemo jednom običnom danu, istakla je direktorica Mirković.
Učenica Sofija Vujičić podsjetila je na prve školske dane i njihova tada „zbunjena lica i uplašene okice, stidljivo upoznavanje, neka suza i šaputanje“.
-Sa prvim čarima školskog svijeta, prvim slovima i brojkama, upoznao nas je naš dragi, na žalost pokojni, učitelj Miladin Goranović. Uz njega smo još tad naučili da je svako od nas poseban na svoj način, ali da mnogo više vrijedimo kao cjelina. Rano nas je napustio, a onako ranjene u svoje krilo nas je primila naša draga učitenjica Rada, uvijek mila i nasmijana bila nam je poput prijatelja. Lako je praštala naše nestašluke koje smo itekako činili. Vrijeme sigurnosti je brzo prošlo i za čas se nađosmo u velikim razredima. Sa našim razrednim i ostalim nastavnicima naučili smo kako da budemo samostalni, uporni i da nikada ne odustajemo. Hvala našem razrednom što nas je razumio i pomogao da ustanemo svaki put kada padnemo, hvala i našim nastavnicima koji su nas učili, „mučili“ ali i naučili gradivu i životu. Voljena generacijo, možete li vjerovati da je prošlo devet godina druženja, smjeha, suza. Iza nas je sada mnogo uspomena i neraskidivih veza, ali pred nama je životna raskrsnica sa putevima punim novih obaveza i zadataka. Iako više nećemo zajedno sjedati u istim klupama, djeliti užine i tajne, stvorili smo nešto što će trajati cijelog života, a to je iskreno prijateljstvo, kazala je Sofija obraćajući se u ime svog odjeljenja.
Proslava male mature je veliki dan kojeg će se svi rado sjećati, dugo prelistavati slike a za svaku će biti vezana po jedna uspomena, kazao je u obraćanju generaciji učenik Boris Vasiljević.
-Za mene, godine druženja prošle su za tren oka. Sjećam se kada smo tek došli u šesti razred, dosta nas se nije poznavalo ali mi smo stvorili nova, neraskidiva prijateljstva i odnose. Rastajemo se i krećemo u nove škole, gradićemo nova prijateljstva ali se nadam da ćemo ostati u kontaktu. Vama želim da ostvarite svoje snove, a nastavnicima bolju generaciju od ove, ali mislim da će se to teško ostvariti, istakao je Boris.
Učenica Teodora Tomanović, u ime svog razreda, zahvalila je nastavnicima što su im dali najmoćniji alat – znanje i poželjela svojim vršnjacima sreću.
-Godine koje su iza nas ispunjene su trenucima sreće, druženja i uspomena koje nikada neće izblijediti. Kratka je noć da bi se iskazalo šta svako od nas nosi u sebi vezano za osnovnu školu. Nekada smo bili nepodnošljivi, ali smo uz pomoć naše divne razredne postali takvi da smo vrijedni divljenja. Zahvalni smo našim nastavnicima to što su nam dali na korišćenje najmoćnije alat – znanje. Taj alat će nam pomoći da savladamo buduće izazove, da budemo pozitivni u svakoj situaciji, u svemu onome čime se budemo bavili i što je najvažnije, pomoći će nam da ostvarimo svoje snove. S ponosom ćemo isticati iz koje škole dolazimo a nadam se da će nas i nastavnici pomenuti novim generacijama, kazala je Teodora.
Generaciji koja je iznjedrila devet „Luča“ razredne starješine su bile nastavnici Nataša Pavlović i Goran Tomić, koji kaže da je riječ o posebnim emocijama jer je ovo poslednja generacija koju izvodi.
-Izuzetna generacija i po učenju i po druženju, sa mnogo nagrada literarnih, iz slikarstva, muzike. Oni su bili uskraćeni zbog same pandemije i za sticanje novih znanja i za druženje, ali makar smo uspjeli da se skupimo i imamo matursku zabavu koja je takođe bila pod znakom pitanja zbog mjera koje su na snazi, kazao je nastavnik Tomić.
U prosvjeti je od 1982. godine i, kako kaže, bez razmišljanja bi opet birao isti poziv.
-Mnogi ljudi ne znaju da kada se radi u prosvjeti, ne može da se ostari jer se stalno druži sa mladim generacijama i sa njima nanovo sazrijeva. To su djeca od 6. do 9. razreda, sa njima se čovjek druži, ulazi u njihove probleme, sa njima ostaje uvijek mlad. Mislim da je to izuzetna profesija da čovjek ostane raspoložen i uživa čitav život, kazao je nastavnik Tomić.
Opširniji izvještaj očekuje vas u emisijama o obrazovanju „Zvonce“ u radio programu u utorak od 11:15 i u „Tv učionici“ na televizijskom programu u četvrtak od 20:00.
Generaciji malih maturanata OŠ „Ilija Kišić“ želimo puno uspjeha u daljem školovanju i životu!
