U okviru manifestacije „Njegoševi dani“, sinoć je u foajeu dvorane „Park“ promovisana knjiga „Crna Gora kroz istorijska dokumenta – narod, jezik, crkva, država“, autora Jovana Markuša, koju je objavilo Društvo članova Matice srpske iz Crne Gore.
Ova knjiga, osnosno zbornik, nastajala je tri decenije, a zbog velikog interesovanja u pripremi je i treće izdanje. Predsjednik Izvršnog odbora Matice srpske, dr Drago Perović, istakao je da je autor na jednom mjestu sabrao neoborive dokaze o srpskom identitetu Crne Gore.
-Jovan Markuš je čitavog života bio veliki borac za istinu i pravdu, i za našu veliku srpsku tradiciju na prostorima Boke, Stare Crne Gore, Stare Hercegovine i Brda, od vremena Svetog Save, preko vremena Crnojevića, Petrovića i Karađorđevića sve do četrdesetih i pedesetih godina 20. vijeka. Imamo jedan isti neupitni srpski identitet koji čine srpska država Crna Gora, srpski jezik, Srpska pravoslavna crkva, srpski simboli, a u njegovoj knjizi se nalazi sve to, istinski vrijedno, sabrano tako da niko ne može da nađe nijedan dokument koji bi opovrgao bilo koji od tih dokumenata.
Tu je sve – od izjava naših velikih vladara i vladika, preko umjetničkih ostvarenja i svjedočanstava, preko školskih svjedočanstava, čitanki i udžbenika, čitav dijapazon različitih dokumenata, nadgrobnih spomenika i spomenika kulture uopšte, koji neupitno svjedoče da je ovdje, na ovim prostorima, koji su se ujedinili u ovu današnju Crnu Goru, srpski narod bio onaj koji je stvarao, čuvao, branio, uzdizao tu Crnu Goru, i širio na račun svoje braće iz okolnih tadašnjih prostora koji su pripadali velikim imperijama – Austrougarskoj i Turskoj, istakao je dr Popović.
Knjiga je koncipirana tako da nema narativnog dijela i, kada je riječ o faktografiji, ona ne ostavlja prostora za slobodna tumačenja već predstavlja jasno svjedočenje šta su preci ostavili narednim generacijama.
-Ovo je jedna dokumentovana enciklopedija koja se odlikuje time da mi ne moramo da je čitamo onako kao što čtamo ostale knjige. Možemo da otvorimo bilo koju stranicu i da nađemo svjedočanstvo nekog đaka s kraja 19. vijeka, ili neke novine koje su izlazile na Cetinju krajem 19. ili početkom 20. vijeka, i bilo šta da čitamo – natpise na crkvama i grobovima, sve što je tu skupljeno, priča jedno te isto. Radi se o velikom mozaiku – istorijskom, kulturnom, jezičkom, nacionalnom, uopšte identitetskom, koji je sklopio ono što smo bili, što nam velike imperije nisu mogle oduzeti, a što su, nažalost, poslednjih 70 – 80 godina neke ideologije pokušale da nam oduzmu, i da nam taj korjen iz koga smo svi ponikli, tu tradiciju koja nas sve nosi, odjednom izbrišu kao da toga ničega nije bilo, i da od nas prave nekog drugog čovjeka.
Ko god živi u današnjoj Crnoj Gori siguran sam da može naći neki dokument svojih predaka koji potvrđuje šta su oni bili. Svakako najviše ima dokumenata iz Stare Crne Gore kojih je najviše sačuvano u Cetinjskom manastiru ili školama, ali ne bitno samo za Staru Crnu Goru nego za čitavo primorje, čitavi sjever i Istočnu Hercegovinu; svuda se nalaze garancije naše srpske postojanosti na tim prostorima koje mi danas, nažalost, ili ne poznajemo u tim našim previranjima koja nas se tiču, ili ne želimo. To je najviše stvar toga – želimo sve to da zaboravimo da bismo poslužili nekima drugima i da bi onda, da se poslužimo vladikom Radom i onim slavnim stihovima koji opisuju odnost tih ljudi koji žele sebe da promjene za račun nekoga drugog dok im je lijepo kod toga drugog – „Slatka mama, no bi na udicu. Pij šerbeta iz čaše svečeve, al sjekiru čekaj među uši“. Nadam se da to nećemo dozvoliti i predstojeći popis je prilika da ponovo kažemo ko smo i što smo, i da se uspostavi jedna vertikala između nas i naših predaka, poručio je dr Perović.
Markuševa knjiga je svjedočanstvo o postojanju jednog naroda, ali i svim transformacijama koje su se desile, i kasnije predstavljene kao istine, jer je takav život ljudi u Crnoj Gori, kazao je protojerej Mirko Vukotić, ističući da smo, uprkos svemu, ostali božji ljudi.
-Transformacija je bilo i ljudi su se mijenjali, ali u konačnom ostajali su isto – ljudi božji, narod božji, i koliko god da je bilo pokušaja raznih djelovanja na ljude da se promijene, da preume, oni bi se opet uvijek iznova vraćali da budu ono što zapravo jesu – božja stvorenja i slobodni ljudi, i jasno su pokazali da bilo koji uticaj sa strane ne može promijeniti ono što je usađeno u čovjeku od samog njegovog stvaranja.
Ova knjiga je od korice do korice, mogu slobodno da kažem, jedno veliko djelo za buduća pokoljenja, upravo zbog toga što je to golo svjedočanstvo onoga šta je bilo, a treba pokazati budućim pokoljenjima ono kako treba da bude. Zbog toga je ona sama po sebi važna i svaka čast autoru na velikom trudu koji je izdvojio da nam sve u ovoj knjizi viđeno sabere na jednom mjestu, da da čitaocu, da da čovjeku da vidi neke stvari koje su bile, a koje na trenutak zaboravimo, poručio je Vukotić.
Sledeći program u okviru manifestacije „Njegoševi dani“, koju organizuje NVO SPONA, je predavanje „Njegoš kao klasični pjesnik srpske kulture“ koje je biti održano 12. oktobra u dvorani „Park“.
