Najviše nagrađivana i prevođena, jedina autorka sa ovih prostora čija su se djela našla u obimnoj antologiji 50 najuticajnijih žena „Stokholm 2025”, globalna ikona poezije iz 2020. godine, Maja Herman Sekulić predstavila se čitalčkoj publici u Kući nobelovca Iva Andrića.
Kako je na promociji kazao umjetnik Nino Radoš, Maja Herman Sekulić je pisac, koji prije svega voli da kaže da je pjesnik, ali je i novelista, esejista, piše pogovre, prevodi. Razgovarala je na gotovom svim najblistavijim umovima 20. vijeka.
– Prevodila i pisala predgovor za mog najdražeg pisca nobelovca Sol Beloua za knjigu „Henderson, kralj kiše“ . Nije to jedini Nobelovac , tu dolazi plejada nobelovaca Josif Brodski, koji za Maju kaže da su njene pjesme od najfinijeg taleenta i lijepe kao što je lijepa i sama Maja. Plejada Nobelovaca se nastavalja, Bob Dilan, Derek Volkot – naveo je Radoš.
Pjesnik Radomir Uljarević u osvrtu na nove knjige „Književnost prestupa“ i „Skica za portrete“ u izdanju Štampar Makarije i Obodskog slova, kazao je da ke Herman Sekulić u „Skicama“ osvjetlila živote Fraja, Bluma, Ginzberga, Simića, Brodskog.
– Maja Herman Sekulić je među prvima na srpskom jeziku upisala ta imena zlatnim slovima i u srpsku kulturu. To su autoportreti o drugima, autobiografije o drugima, kako bi to genijalno rekao Mihis (Milisav Savić), te autobiografije su štivo bez koga ne bi mogli govoriti o Maji Herman. Ona je tako direktno, tako neposredno, totalno ulazila u samu suštinu onoga čime se bavi njen sagovornik i nalazila najkraći put do najkrupnije zagonetke o tim piscima sa kojima je razgovarala – kazao je on.
Direktor Zavoda za izdavanje udžbenika (Beograd) Dragoljub Kojčić njenu poeziju doživljava, kako je kazao, kao sintezu slika i mirisa, a nju kao sponu sa svijetom i čovječanstvom. On je o djelima Maje Herman Sekulić govorio u kontekstu doživljaja.
– Ne može da prođe razmišljanje o doživljaju toga što nam ona predočava kao sintezu slike i mirisa, a osjećate mirise, ne treba ja da sugerišem. Ta moja percepcija Maje je upravo kao da imam Alefa ispred sebe, odnosno da imam biće, jer ona je biće u apsolutnom obimu svih mogućih doživljaja – istakao je on.
Herman Sekulić je za RTHN kazala da su njene biografije pisaca, pogovori, predgovori, eseji nastajali su, ne kao susreti sa autorima, već kao druženja sa njima.
– Bob Dilana sam uvrstila u treće izdanje, zato što je dobio Nobelovu nagradu za književnost. Prije toga sam ga smatrala rok folk zvijezdom, ali on sigurno jeste pjesnik i to vjerovatno među najznačajnijima danas. Kažu da je Bob Dilan napisao stih za svaku našu životnu situaciju – priča ona.
Publicista i kulturni radnik Dragoljub Kojčić, kao urednik Zavoda za udžbenike i Petar Arbutina kao glavni urednik Službenog glasnika u isto vrijeme, a nezavisno jedan od drugoga, odlučuju se za izdavanje sabranih djela, prisjeća se Herman Sekulić.
– Na to sam ja rekla da je bolje izabrana, jer još sam živa, jer kod nas ljudi imaju običaj da izdaju sabrana djela i kad su u punoj snazi. Mislim da je to neukusno, pa su ovo izabrana djela. Onda sam im predložila da zajedno to pretvore u neko suizdavaštvo, tako da je to na kraju ispalo kao izdavački poduhvat – kazala je ona.
Herman Sekulić je otkrila da je u pripremi njena šesta knjiga, roman pod nazivom „U potrazi za Lolitom“, a u skoro će se pojaviti i drugi tom drugog, luksuznog izdanja nagrađivanog romana „Devet života Milene Pavlović Barili“, ovog puta na italijanskom jeziku.
