U okviru programa JUK Herceg fest pod nazivom „Novski talas“, Sonja Škobić rođena u Baošiću, a koja godinama živi u Mostaru, prvi put je pred Novljanima predstavila knjigu „Kuća okrenuta moru”, a zatim je govorila o djelima koja piše za djecu. Sa autorkom je razgovarala novinarka i publicistkinja Vitka Vujnović.
Knjiga „Kuća okrenuta moru” zbir je sjećanja na kamenu, staru, rodnu kuću, roditelje, porodicu i prijatelje, more, sve mistične ljepote Novog i Boke. Među koricama se nalazi 40 priča, vezanih za jedan vremenski period, otkriva autorka.
– Ja sam rođena ’53, znači ’60., ’70. i ’80. godine prošlog vijeka, to su priče iz tog perioda. I negdje u uvodu piše da su to godine kad smo svi malo imali, al’ smo bili sretni. Izgubila sam ljude, prijatelje, izgubila sam nešto možda imovinski, neke stvari, ali sjećanja nikada – istakla je ona.
Nakon knjige „Kuća okrenuta moru”, Škobić je nastavila da piše za najmlađu i najiskreniju publiku. Iz njenog bogatog opusa pred Novljanima su se našle morske priče: „Biserna školjka”, „Galebov let”, „Priče iz orah lađe”, slikovnica „Mačak Kiki” za koju ,prema riječima autorke, vlada najveće interesovanje.
– Napisala sam preko 100 priča, sve su to za djecu. Znači, imam dvije zbirke priča za djecu, evo tu su, u svakoj ima po 30-ak. U stvari, ja pišem za jedan časopis za djecu koji izlazi svakog mjeseca u školskoj godini, i on se dosta tematski radi, znači, kad dođe polazak u školu, treba napisati priču „Polazak u školu”, kako je bilo na raspustu, pa onda malo jesen, pa malo zima, Božić, Uskrs, Majčin dan, pa kraj školske godine, uglavnom bezbroj je tema.
Razgovor sa autorkom vodila je novinarka i publicistkinja Vitka Vujnović, koja je kazala da pisati za djecu znači ostaviti trag u vremenu koje će tek doći. Pisac nikada neće saznati do koga je sve njegova priča stigla, ali može biti siguran da će bar neka rečenica pročitana u pravom trenutku pratiti dijete kroz čitav život.
– Pisati za djecu znači vjerovati da riječi mogu učiniti svijet nježnijim, pravednijim i boljim, a ljude bliskijim i toplijim. Zato čuvajmo priče, jer one čuvaju na najljepši način naša sjećanja, ali čuvaju i dječije korake, poput ovog Ksenijinog, u vrijeme koje će tek doći. Ili, kako je to Sonja rekla: „Valova će biti dok je mora, i ljetnjeg maestrala“, a i galeba, sigurna sam, pa i knjiga – kazala je Vujnović.
U muzičkom dijelu programa nastupili su profesorica harmonike Bosiljka Kulišić i profesor gitare Nikolas Moreta.
