Izložbom crteža u galeriji „Sju Rajder“ u Starom gradu, sinoć se prvi put hercegnovskoj likovnoj publici predstavio slikar i grafičar Milenko Premović iz Kotora.
Jedan crtež nosi bezbroj priča, a svaka linija umjetnikov pečat, istakla je otvarajući izložbu novinar Vitka Vujnović.
-U likovnoj umjetnosti crtež je uvijek polazište, prvi trag ideje, skica buduće slike. Ali, crtež isto tako može biti i završetak; djelo dovoljno snažno i samostalno da postoji bez ikakvog dodatka. Kada je apstraktan, jedan crtež, što se mene tiče, postaje zaista bezbroj priča. Prva je, naravno, priča autora – uvijek neposredna, iskrena i lična. U njoj svaka linija nosi umjetnikov pečat, njegov unutrašnji impuls i osjećaj trenutka. Duge priče rađaju se u pogledu posmatrača, u mrežama linija mekanih ili oštrih, gusto isprepletenih ili ostavljenih da „dišu“ u bjelinama papira, u smjeni sjenke i svjetlosti koje stvaraju utisak kretanja. Svaki gledalac u tome gradi sopstvenu viziju, svoj narativ. Za moj pogled na crteže Milenka Premovića ključna riječ je bila –puls. Njegove linije imaju svoj ritam, čas gust i snažan, čas prozračan i lagan. One podsjećaju na disanje, na kucanje srca, na taj nevidljivi damar života. Odnos sjenke i svjetlosti, punog i praznog prostora dodatno pojačavaju taj utisak. Isto to na bjelini papira čini odnos puno-prazno, sjenka-svjetlost u crtežu izvedenom vrlo sigurnim rukopisom autora koji apsolutno zna šta od crteža hoće.
Umjetnička moć Premovićevih crteža krije se u raznolikosti, kazala je Vujnović, a igra linija otkriva njegov osjećajni svijet.
-Ponekad se učini da se forma na crtežu rodi, ali onda opet nestane u trenu, kao oni neobični trenuci života koje pamtimo, a ne znamo riječima da objasnimo. Crtežom i muzikom je lakše objasniti ih, nego riječima. U tom kontekstu sa Milenkovih crteža možete oslušnuti i neku svoju melodiju. Njen ritam je ponekad ujednačen i vitalan. Drugi put je uznemiren, ubrzan, kao nalet snažnih emocija. A, onda se iznenada pojavi mekoća, poetski ton, smirenje, skoro tišina. Ali, to opet nije tišina bez zvuka misli i emocije. To je ona bogata, plemenita tišina koja nam često u vremenu u kojem živimo nedostaje. U raznolikosti o kojoj sam govorila krije se umjetnička moć Premovićevih crteža. Oni su, bez izuzetka, vođeni sigurnim potezom, ponekad mirnim ponekad nemirnim, baš kao što je i puls čas pravilan čas sasvim nepredvidiv. U toj igri linija otkriva se raspoloženje, energija, osjećajni svijet koji umjetnik prenosi na papir, a koji posmatrač nepogrešivo može da vidi, ili još bolje od toga, da osjeti, poručila je Vujnović.
Za umjetnika Milenka Premovića povratak crtežu je prilika za iskustvenu analizu.
-Crno i bijelo nisu boje, ali interesantno je da u ovoj gami sivih tonova uvijek provijava neka obojenost. To je sad stvar vjerovatno i hemije, ali je moguć put u nekom traženju jer tu boja dolazi. Čim je površina u pitanju nekako iz linije već ulazite u jednu dublju priču. Međutim, u mom slučaju, vraćanje na crtež je, ja bi to nazvao kao neki povratak. Živimo u vremenu preopterećeni raznim stvarima i znamo da u tehnologiji, kod problema sa računarima i svim ostalim, najlakše se restartovati kad isključite sistem. Crtež je za slikara ja mislim upravo to. Znači neki povratak na neke stvari da bi čovjek nekako sa neke distance, odnosno sa nekog iskustvenog krenuo ponovo u neku analizu. Živimo u vremenu kada je tehnologija preovladala u svemu, i postavlja se ozbiljno pitanje ima li smisla baviti se ovim. Ja mislim da tek sad otkrivam smisao crteža, imajući u vidu dokle smo došli. Mi smo svjedoci kuda ovo nažalost vodi. Govorim nažalost, ne mogu da budem optimista, a s druge strane jesam optimista. Ne mogu da budem, gledajući u smislu sa pozicije kretanja umjetničkih, a gledajući neke druge stvari po ubjeđenju jesam optimista.
Na crtežima ovog umjetnika apstraktnog izraza osjeti se inspiracija Bokom Kotorskom.
-Normalno da materijalna kultura sa jedne strane i ova prelijepa priroda i fenomen Bokokotorskog zaliva svakako ostavlja trag. Htjeli ili ne htjeli, pogotovo ako ste veliki dio života proveli ovdje, osjećate to na jedan poseban način, i nije vam potrebna intencija da nešto izađe i da ima tu asocijativnu vezu sa onim što nas okružuje. Tako da mi svjesno ili nesvjesno ulazimo u konkretno, iako bježimo od toga i trudimo se da to bude bliže muzici, kako je govorio Kaminski, ali u mom slučaju opet neki nadrealizam izleti od koga sam čitav život bježao, poručio je Premović.
Izložbu crteža Milenka Premovića u galeriji „Sju Rajder“ možete pogledati do 15. oktobra.
