U okviru 30. Hercegnovskih aprilskih pozorišnih svečanosti, sinoć je odigrana predstava Narodnog pozorišta Sombor „Ljudi od voska“, po tekstu Mata Matišića, u režiji Ivana Vanje Alača.
Hercegnovska publika nagradila je aktere ove predstava dugim aplauzom, što je znak da je predstava naišla na topao i iskren prijem kod gledalaca.
Ova drama kroz tri, naizgled, zasebne, a zapravo, uzročno – posljedične priče, dokazuje što je nešto ličnije, to je univerzalnije, kao i da je najveća hrabrost: iskrenost! Kroz predstavu, autor nas je poveo kroz grijehove, pokajanja i iskupljenja, koristeći pisanje kao određenu vrstu psihoterapije i ispovijesti u kojoj u potpunosti „ogoljuje“ sebe stičući time pravo da „ogoli“ i druge.
Glumica u ovoje predstavi Biljana Keskenović, dobitnica je brojnih festivalskih nagrada. Nedavno je dobila glavnu nagradu na Festivalu Milivoje Živanović. Ona za RTHN priča da joj nije prvi put da igra na ovoj sceni, na kojoj je sinoć glumila u predstavi „Ljudi od voska“, somborskog Narodnog pozorišta.
– Veliko mi je zadovoljstvo što igram u Herceg Novom, mada sam igrala i ranije sa drugim pozorištima, a Narodno pozorište Sombor, mi je matično pozorište. „Ljudi od voska“ su obišli mnoge festivale. Zadovoljstvo mi je što i na ovom festivalu, gostuje ova predstava i zaista, je svuda izuzetno dobro primljena, veoma dobro komunicira sa publikom, a riječ je o univerzalnim temama, koje se svakog dotiču. Biti iskren je hrabrost, što danas, nekako nije u modi. Reditelj je mlad čovjek,koji je dobio da radi veliku ansambl predstavu, po tekstu Mata Matišića, jednog od najznačajnijih pisaca u regionu. Tu priliku smo zajedno iskoristili i mislim da smo napravili posebnu predstavu, ocijenila je Keskenović.
Predstava „Ljudi od voska“ rađena je u režiji Ivana Vanje Alača, koji za RTHN kaže da je otišao sa namjerom u Sombor da postavi ovu predstavu, koja je pobrala veoma dobre ocjene kako kod nas, tako i u drugim sredinama u kojima su gostovali:
– Dobra podjela je pola posla, ako se tu kombinuje izbor i spajanje teksta. Jednom sam i rekao, da je moja najveća rediteljska intervencija, da spojim ovaj tekst sa zaista, sjajnim ansamblom. Meni je jako značio rad sa njima i prosto, od mene napravio reditelja.
Pošto sam najmlađi u glumačkoj porodici, jedini način je da napravim balans. Uvijek me je privlačilo to pričanje priče. To je ono što je arhetipski nama svojstveno, kroz pokoljenja, prenošenje s koljena na koljeno, bajke i razne priče…Mislili su mnogi da ćemo izumrijeti sa pojavom radija, televizije, filma, ali sve je to preživjelo. Preživjeće i vještačke inteligencije, samo je pitanje da li će preživjeti ove prirodne neinteligencije, naših prostora, ali vjerujem da će čovjek nadvladati na kraju, komentariše Alač.
On otkriva da u Podgorici sprema predstavu „Gidionov čvor“, jednu aktuelnu priču, o tome šta se desi djetetu kada ne nađe sigurnu bazu ni u porodici, ni u školi.
-Izostanak te sigurne luke u porodici, ne može nadomjestiti školski sistem, koji nema mehnizme, da bi barem ublažio efekte svega toga. Sve se svodi na raspoloženje pojedinaca, nastavnika, profesora, pedagoga…Drago mi je da nakon Sombora, koji mi je vratio vjeru u pozorište u trenutku koji nije bio lak za mene, se susrećem ponovo sa divnim ljudima u Crnogorskom narodnom pozorištu, koji su profesionalni, radni, etični i prosto se ponovo osjećam da svi radimo za predstavu. I sa CNP i sa Somborom bila je milina raditi, a kod nas je pozorište u Somboru omiljeno među rediteljima, smatra Alač.
On dodaje da Sombor ima tradiciju i daje bezrezervnu podršku svom pozorištu, koje grad stavlja na kulturološku mapu Republike Srbije.
