Fudbalski klub Igalo navršio je juče 95 godina. Toliko je, prema sačuvanim zapisima prošlo od osnivanja Omladinskog FK Igalo 6.12.1929.godine. Osnivačka Skupština okupila je tada 20 građana, što je u to vrijeme bio značajan broj, s obzirom da je Igalo tada brojalo 50 domaćinstava.
Za predsjednika Skupštine, prema podacima iz klupske monografije čiji je autor Nedeljko Kočetanović, izabran je artiljerijski potporučnik Milić Todorić, za prvog potpredsjednika prof. Gojko Ćurić, a prvi sekretar je bio Bogdan Nenadović, sudski činovnik i jedan od osnivača Vaterpolo kluba Jadran.
Najstariji fudbaler i nekadašnji trener FK Igalo, Fuad Agić, sjeća se vremena kada je Igalo uz Jadran i FK Orjen koji se ranije zuvao Obilić, postalo najstarija insititucija u gradu.
-Za Igalo sam zaigrao prvi put 1958 .godine. Tada su u našoj opštini bila dva kluba, Jedinstvo Herceg Novi i Igalo. Zbog gradnje Hotela Igalo zatvorili su stadion i klub je ostao bez stadiona. Igalo i Jedinstvo su se ujedinili u jedan klub koji se zvao Primorje. Tada je bilo po 20 igrača u oba kluba, a za trenera su angažovali čuvenog fudbalera Sutjeske, Habića. Kao mlad igrač od 17 godina, bio sam najbolji igrač na terenu. Igrali smo prvi put protiv Arsenala u Tivtu i to su prenijele sve tadašnje novine. U doba kada smo mi igrali bila je Crnogorska liga od Nikšića, Bijelog Polja, Andrijevice do Bara i Budve. Mi smo imali saradnju kao komšije, ali kada dođe situacija da klub mora da se bori za opstanak, nije bilo razumijevanja ni od Arsenala ni od Bokelja da nam daju bodove ako smo slabija ekipa, tako da je incidenata vazda bilo u Tivtu ili u Kotoru. Imali smo dobru saradnju sa Slovenom sa Grude i bilo je to obostrano druženje, kaže Agić.
Igalo je posljednjih desetak godina postizalo zapažene rezultate. Trenutno se nalazi na 3. mjestu sa šansom da izbori plasman u Prvu ligu, ako nastavi da igra ovako kao u jesenjem dijelu prvenstva.
-Pratim te rezultate i utakmice i mislim da Igalo nešto bolje igra u gostima nego kući i to bi trebalo analizirati na nekim sastancima sa trenerom i sa tehničkim štabom šta se tu dešava, treba li uvesti neke promjene u sastav fudbalera ili provjeriti da li su svi igrači postavljeni na pravo mjesto i da li mogu sa tog mjesta da daju najveći doprinos u igri, tako da bih ja kao nekadšnji trener imao dosta toga da kažem. Moja primjedba je što se u tehničkom štabu i Upravnom odboru i sastavu uprave kluba ne nalazi nijedan stari igrač, navodi Agić
Razlika u sportu sada i nekada je velika. Uslovi za sport su sada mnogo bolji nego što su bili ranije, kaže nekadašnji fudbaler i trener ovog kluba.
– Meni je drago što su se u sportu desile velike promjene. Nama je ranije bilo mnogo teže da igrama kada je lopta bila teška dva, tri kilograma, kada je teren bio pun vode od kiše i nije bio ravan, kada nismo imali opremu. Fudbaleri sada imaju sve, imaju i platu, a mi smo to radili bez dinara. Sami smo kupovali i burek pred utakmicu kada idemo u Bar ili druga mjesta. Ono što primjećujem je da sada u klubu nema mnogo naših ljudi iz Igala. Sada su tu igrači koji su dovedeni iz drugih gradova koji igraju profesionalno, ima čak i Japanaca, što je meni neshvatljivo. Ranije je pored ova dva kluba, Jedinstva i Igala, Orjen imao svoj tim, vojska Prevlaka svoj tim, garnizon Kumbor je takođe imao svoj tim, Brodogradilište Bijela je imalo svoj tim, Umjetnička škola isto. Ja danas ne znam te igrače, nije mi poznato da su njihovi očevi igrali za Igalo ili neki drugi klub ovdje. Volio bih da se Igalo malo otvori za naše mlade igrače, tako da ne mora dovoditi ljude sa strane. To bi trebalo da se koriguje. Ja sam za to da kadrove stvaramo u svojoj sopstvenoj bazi, da damo prioritet našim mladim ljudima, smatra Agić.
Nekadašnji fudbaler i trener ovog kluba, Fuad Agić uz rođendansku čestitku uputio je i nekoliko savjeta rukovodstvu kluba.
– Moja poruka rukovodstvu kluba bi bila da pod hitno pozove stare igrače da se delegira neko u upravni odbor, da neko od igrača koji su igrali prije 30 godina bude u tehničkom štabu, da neko iz ranijih generacija fudbalera i trenera bude saradnik treneru i da mu ukaže na neke greške. Želim da se Igalo vrati na domaći teren i posveti ljudima iz našeg grada. Mislim da bi trebalo da njeguju taj podmladak. Ne znam da li ću dočekati za pet godina stoti rođendan FK Igalo, ali želim Igalu da čestitam rođendan i da poželim da uđe u Prvu ligu, navodi Agić.
Malo je sportskih klubova koji se mogu pohvaliti tradicijom dugom 95 godina i očekivanja sadašnjih i nekadašnjih fudbalera i sportskih radnika i Hercegnovljana su da će naš grad, kao grad sport nastaviti da njeguje sportske vrijednosti i tradiciju i će i dalje podržavati klub Igalo kao jedan od najznačajnijih sportskih kolektiva u Crnoj Gori.
