U okviru takmičarske selekcije dugometražnog igranog filma na Kanli kuli prikazana su dva filma „Majka Mara” rediteljke Mirjane Karanović i „Supermarket” reditelja Nemanje Bečanovića.
Nakon svjetske premijere na sarajevskom Festivalu, novi film Mirjane Karanović prikazan je i pred publikom hercegnovskog filmskog festivala. Film koji je rađen punih pet godina, uz pomoć mnogobrojnih evropskih fondova, a realizovan u koprodukciji Švajcarske, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Luksemburga, Bosne i Hercegovine, govori o Mari, uspješnoj poslovnoj ženi i samohranoj majci, koja je skrhana preranom smrću sina Nemanje. Emotivno se otuđuje i odbija komunicirati sa porodicom i prijateljima. Nakon što upozna Milana, Nemanjinog bliskog prijatelja, u odnosu sa njim pronalazi utjehu i mir. Kako se njih dvoje zbližavaju, otkrivaju sve više činjenica o Nemanjinom životu i smrti, što Mari pruža priliku da se suoči sa vlastitim životom i emocijama.
Ovo je priča o ženi koja je na jedan način gradila svoj zivot, i u trentuku kada je doživjela tragediju osvijestila je njegovu prazninu. Nema nikakav oslonac, i to što se dešava je neki njen unutrašnji krik za životom, za podsticajem da se taj život u njoj probudi. Ta životna energija postoji u mladim ljudima, koja te tjera, koja te vodi na nepoznata mjesta, koja izaziva život. Ali kako sa godinama ljudi taj glas u sebi utišavaju, jer želiš da imaš neki stabilan život, u kome će stvari biti predvidljive, u Marinim i mojim godinama, ljudi postaju svjesni ili nekih stvari koje su radili u životu. U njenom slučaju, ona postaje svjesna, da te odluke koje je donosila, da zaradi puno novca, da ima ekonomsku sigurnost, da bude na poziciji koja garantuje izvjesnu i stabilnu budućnost, zapravo gubitkom sina ,sve što je obezbijedila postaje beskorisno. I ja sam željela da ispričam takvu priču. Kada sretne tog mladića, ona vidi to nešto, način na koji on nju posmatra, I to je razlog zbog čega ona njega poljubi. To je trenutak u kojem ona pokreće taj proces oživljavanja, kaže Karanovićeva.
Uprkos svoj težini i boli, ovo ostvarenje slavi život kakav god on jeste, poručila je rediteljka Mrijana Karanović.
– Nisam pesimista ni u jednom segmnetu svog života, iako imam neke teške trenutke, iako sam potresena i razočarana zbog svega što se dešava u svijetu, i kakvi su trendovi u ljudskom ponašanju, ali imam duboku vjeru u čovjeka i čovječanstvo i zato pravim ovakve filmove o ženama u zrelim godinama kojima se dešavaju stvari, koje bi trebalo da ih unište i ponište, ali koje nalaze snage i načine da idu dalje. Na koji način, to ostaje na gledaocima, ali ja uvijek vjerujem u nastavak života – kazala je ona.
Glumac Vučić Perović, koji igra mladog Milana, sa kojim Mara ima neobičan odnos, vjeruje u susrete te prirode, kada se ljudi dodirnu u jednoj tački, iz koje sve krene.
– Ali kako ništa nije isključeno, tako i njegov lik dolazi sa jednim ozbiljnim problemom u kancelariju, gdje već u sledećoj sceni dolazimo do griže savjesti da on shvata da je možda uradio jednu stvar, koja je indirektno uticala na smrt njenog sina. Mislim da ih to još više zbližava i da se oni u toj bliskosti na jedan drugačiji način zajedno odboluju gubitak tog čovjeka, svako na svoj način – smatra Perović.
Bosanskohercegovačka glumica Jasna Žalica igra Marinu sestru, čiji zadatak, kako je kazala, nije bio komplikovan, ali je bio važan u tom smislu, da ponudi nešto što su okolnosti iz kojih ova dva lika kreću u novi život, koji je na ivici.
– Lik Mare je dio svake ženske nutrine, koja u jednom trenutku ima potrebu za nekim iskorakom i drugim rješenjem, ali svaki ženski lik ima ovu sestru koja se krene ponašati po ustaljenim koracima, zbog toga je zanimljivi odnos između njih dvije. Koliko god bili emanciovani, pitanje je da li se ženi danas oprašta uspjeh, što je skandalozno, jer su žene po difoltu uspješne osobe. Mi živimo u ambijentu koji je vrlo komplikovan za svakog čovjeka, a pogotovo za žene, i u tom smislu baviti se ovakvom temom, meni je bilo provokativno i dopalo mi se da se toliko prostora posveti nečemu o čemu se ne govori mnogo – smatra Žalica.
Drugi film koji je prikazan u okviru takmičarske selekcije dugometražnog igranog filma je „Supermarket” Nemanja Bečanovića, koji je donio priču o savremenom Robinzonu Krusou, čije je pusto ostrvo samoposluga, koja postaje prostor za analizu apsurda, ali i međuljudskih odnosa u našem, kapitalističkom društvu.
– Koliko god da taj film djeluje klaustrofobično, svaki put kada sam nakon filma ušao u neki supermarket shvatio sam da je to mnogo hladnije, stravičnije, da naš film djeluje spram realnosti i topao. Kad vidite te ljude i njihove izraze, vidimo da je film zapravo uljepšana stvarnost svih realnih odnosa u društvu – kaže reditelj Bečanović.
Danas je sve toliko globalizovano, digitalizovano da čak i ako pođete na pusto ostvro vi ste i dalje u sistemu.
– Taj koncept je koncept Robinzona Krusoa, samo što je smješten u supermaketu i govori u kakvom svijetu živimo. Da smo svi usamljeni, iako smo u srcu grada. Jedino što može da nas spasi je globalna katastrofa, da poremeti te odnose i da nađemo neko rješenje – istakao je Bečanović.
Modernog Robinzona Krusoa igra sprski glumac Bojan Žirović.
– Moj lik formira neki svijet sa tim supermarketom, sa kojim ima odnos. To što taj odnos nije pravi, što je promašen cilj je drugo pitanje, ali tu je ispunjenje njegovih želja – kazao je on.
Današnjoj konferenciji prisustvovali su i reditelj filma „Doline” Miljan Vučelić i Miloš Ljubomirović, producent filma „Portret umirućeg džina” koji su prikazani u okviru takmičarske selekcije dokumentarnog filma, kao i Đorđije Petrović reditelj filma „A šta ako nikad ne dođe”, Matija Jovanović reditelj i Pavle Korać producent filma „Srce” koji su prikazani u okviru takmičarske selekcije studentskog filma.
