Dugometražni igrani filmovi „Otapanje vladara“, „Kako je ovde tako zeleno“ kao i dokumentarni film „Vude, ti si pobijedio“ na različite načine bave se istorijom, mitom, intimom i umjetničkim nasljeđem, otvarajući pitanja o načinu na koji gradimo kolektivno pamćenje, nosimo se sa posljedicama ratova i čuvamo sjećanje na stvaraoce koji su obilježili naše kulturno nasljeđe.
To je saopšteno na pres konferenciji održanoj u okviru Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festival.
Reditelj filma „Otapanje vladara“ Ivan Salatić istakao je da film ne želi da nudi gotove odgovore, već da provocira pitanja.
– Film je napravljen s namjerom da na neki način isprovocira, ne u negativnom smislu, ali da podstakne na razgovor. Ne sad konkretno možda o Njegošu, ali kao o konceptu istorije i na način na koji gledamo istoriju, način na koji pravimo priče. Znam da se film krajnje pošteno odnosi prema likovima i bez ikakve potrebe da bilo kome umanji veličinu ili dignitet. Možda me malo brinulo da li će dnevno-politički diskurs iskriviti fokus, ali to je sastavni dio posla – naveo je Salatić.
Kazao je i da ovaj film inostrana publika mnogo lakše doživljava „jer ga gledaju kao film“.
– Na festivalima se film uvodi, a nakon toga se razgovara, tako da postoji čitava jedna platforma oko filma. Taj kontekst gledanja mi je važan, jer film nije samo ono što se projektuje na platnu, već i ono što ostane poslije projekcije: razgovor, dileme, pitanja- naveo je Salatić.
Govoreći o samom Njegošu, Salatić je kazao da je on tu kao najveća naša ličnost.
– Mi ga napravimo takvim, ili jeste ili nije, nije bitno, ali on je prezentan u svakodnevnom diskursu: kulturnom, političkom, svakom. Zanimljivo je imati jednu figuru koja je i pjesnik, i vladar, i vladika, gotovo sa statusom sveca. To je više od čovjeka, to je ideja. I upravo to me zanimalo: kako prikazati čovjeka koji je istovremeno istorijska ličnost i mit, i kako se ta dva sloja prepliću i sudaraju – pojasnio je Salatić.
Pisac Marko Pogačar, koji u filmu tumači Morlaka, pojasnio je da nije profesionalni glumac, niti je to planirao ikad biti.
– Pristupio sam liku iz pjesničke i istoričarske perspektive. Ako je film o ičemu, onda je film o Njegošu kao mitu, o tome kako mitovi postaju, kako ih gradimo i rušimo. Zanimljivo je posmatrati snažni patrijarhalni mit čvrste ruke, a onda ga prikazati kao slabog, krhkog, čovjeka koji gubi konce. Bilo mi je važno da uđem u taj prostor gdje se kolektivna predodžba sudara sa ljudskom slabošću. U tome se, po mom mišljenju, i krije snaga ovog filma – istakao je Pogačar.
Producent Dušan Kasalica podsjetio je na širi značaj projekta, ukazujući da je ovo prvi crnogorski film koji je dobio podršku Cinema du Monde fonda i koji je uspio da funkcioniše kao koprodukcija pet zemalja.
– To je veliki korak, jer otvara polje slobode izraza i vraća vjeru da je pripadanje jednom širem kontekstu zaista moguće. Nama je ta međunarodna podrška bila i potvrda da film komunicira univerzalno, a ne samo u našim okvirima – rekao je Kasalica.
Producentkinja Jelena Angelovski kazala je da epohe nisu nešto što se često podržava.
– Redefinisanje mita i postavljanje pitanja harizmatičnih vođa prepoznato je od svih fondova. To je bila prirodna saradnja partnera koji dijele iste vrijednosti. Ono što je meni posebno dragocjeno jeste što se u filmu ne govori samo o jednom čovjeku, nego i o tome šta društvo radi s njim, kako ga čita, kako ga koristi, kako ga mitologizuje – navela je Angelovski.
Govoreći o filmu „Kako je ovde tako zeleno“, glumac Izudin Bajrović je kazao da je rad na ovom filmu bio i lično i profesionalno zahtjevan.
– Prije svega osjećao sam odgovornost jer igram čovjeka koji je zaista postojao. Film je urađen bez gorčine, bez patetike. Govori o pustoši koju ostavljaju sukobi na našim prostorima. Obišli smo krajeve koji vape za ljudima, a to je opšti problem. Nije to bilo klasično snimanje. Bio je to čitav proces u kojem smo, manje ili više intenzivno, učestvovali dvije godine. Bilo je delikatno, jer bavite se mrtvima, govorite o mrtvim ljudima. Mora se biti vrlo oprezan kada se bavimo tako osjetljivim temama – rekao je Bajrović.
Smatra da je riječ o priči koja je univerzalna, i da ovo nije film samo o jednoj porodici ili jednom mjestu.
– Ovo je film o tome šta rat ostavlja iza sebe. O praznini, o tišini, o pejzažima u kojima više nema onih koji su tu živjeli. Kao glumac, to osjećate na svojoj koži, jer stojite u kući iz koje je neko protjeran, gledate krevet u kojem neko više nikada neće spavati. I zato je važno da se pristupi bez patetike, ali s poštovanjem – rekao je Bajrović.
Glumac Dejan Đonović kazao je da film govori i o jazu između generacija, „koji postoji i u mirnodopsko vrijeme, a kamoli u trenucima tragedije“.
– Najvažnije nije šta se desilo, već posljedice toga: prekidi odnose živote, sudbine, ljubavi i budućnosti. Kada tragedija prekine tok jedne porodice, posljedice se osjećaju decenijama. Film nas suočava s tim pitanjem: šta ostaje iza nas kada se dogodi nešto što nadilazi pojedinačne živote? To je možda i najvažnija tema – prekid kontinuiteta života – rekao je Đonović.
Direktor fotografije Aleksandar Pavlović pojasnio je da nije želio da slika u filmu izgleda kao turistička razglednica, već da podrži intimnu, autobiografsku dramaturgiju.
– Bio je to veliki izazov, jer sam i lično svjedočio nekim događajima iz Nikoline priče. Likovni identitet filma bio je kolektivna saradnja, moj pogled i njegova percepcija. Nastojali smo da pejzaži budu živi, da praznine govore jednako koliko i ljudi. Kamera nije tu da uljepšava, već da svjedoči. I to je bila naša osnovna ideja – naveo je Pavlović.
Dizajner zvuka Jakov Munižaba kazao je da su „tišine jednako važne kao i riječi“.
– Najdelikatnije je bilo procijeniti tišine. Film je autobiografski, ali Nikola nas je uvijek vraćao na suštinsko, na emotivnu tačnost. Dizajn zvuka najbolje radi kada ga publika nije svjesna, i to je bila naša najteža igra. Zvuk je morao da podrži atmosferu sjećanja, da ponekad bude neprimjetan, a ponekad da izvuče ono što se ne može reći riječima. Tišina ovdje nije praznina, ona je prostor u kojem publika osjeti ono što likovi ne izgovaraju. To je bila najveća odgovornost uhvatiti neizrečeno – rekao je Munižaba.
O dokumentarnom filmu „Vude, ti si pobijedio“, reditelj Senad Šahmanović kazao je da je pravljenje filma o Dušanu Vukotiću razlog zbog kojeg se bavi tim poslom.
– Riječ je o jednom od najznačajnijih umjetnika 20. vijeka na prostorima bivše Jugoslavije. Vukotić je pionir modernističke animacije, vizionar koji je uveo filozofske elemente u crtež u vremenu kada su Disney i drugi pravili bajke. Njegova animacija bila je hrabra, duhovita i duboka. Mi smo skloni da zaboravljamo. Vukotić je imao astronomski uspon i strmoglavi pad, ne svojom krivicom, već spletom okolnosti. On je jedan od onih umjetnika kojima društvo ostaje dužno, jer je svojim radom otvorio prostor svima koji su došli poslije njega – istakao je Šahmanović.
Kazao je da je za dokumentarac arhiva suštinska.
– Mi nismo imali veliki broj ljudi, radilo nas je svega nekoliko. Proces je bio spor, ali uvijek dinamičan. Svaki dokument, svaka traka koju smo pronašli značila je da Vukotić ponovo oživljava pred nama. Ipak, u jednom trenutku sam rekao – dosta, idemo sada u bioskopsku salu. Film se ne može praviti vječno, mora se pustiti da živi. Najvažnije je da publika vidi Vukotića, da se prisjeti njegovog značaja i da o njemu razgovara – rekao je Šahmanović.
Svečanom dodjelom nagrada i projekcijom filma „Diva Futura” večeras će na Kanli kuli biti zaključen 38. Filmski festival Herceg Novi – Montenegro film festival. Ceremonija počinje u 21 čas, kada ćemo saznati kojim ostvarenjima će pripasti ovogodišnje nagrade.
Pokrovitelji 38. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala su Ministarstvo kulture i medija Crne Gore i Opština Herceg Novi, sponzor m:tel, a izvršni producent Javna ustanova kulture „Herceg-fest“.
- Izvor: PR centar
- Foto: Vuk Ilić
