Otkrivanjem skrivene i izgubljene kulturne baštine dr Goran Komar, istoriograf i osnivač Društva za arhive i povjesnicu hercegnovsku, na svjetlost dana iznio je najstariji primjerak Srpskog bukvara, koji je vijekovima čuvan u riznici Manastira Savina.
Gostujući u Novskom popodnevu, dr Komar je, između ostalog, kazao da dio istraživačkog rada donosi zadovoljstvo i mogućnost da susretanje sa određenim arhivskim dokumentima, izvornom građom, postavi naučno utemeljenu sliku kontinuiteta življenja srpskog naroda i crkve u hercegnovkom kraju i Boki Kotorskoj.
Istraživački rad započeo 1994. godine u arhivu Herceg Novog (stari opštinski arhiv formiran u periodu mletačke uprave), potom državnom arhivu Crne Gore, dok je od izuzetne važnosti za Herceg Novi i istraživanje u državnom arhivu Dubrovnika, smatra Komar, tako da su mogli i mapirati kretanje brojnih hercegovačkih rodova, ne samo ka Herceg Novom i Boki Kotorskoj, nego ka kompletnom Jadranskom primorju.
– I danas čuvam kopiju arhivskog ćiriličnog dokumenta, koji sam prvi pročitao, pripada providuru Silvestru Zanu i odnosi se na stanovništvo sela Ratiševina. I od tada nisam prestao da se bavim proučavanjem arhivskih dokumenata i da formiram zbirke i to štampam, obrazložio je Komar.
On je obavio kompletno istraživanje arhivske građe Manastira Savina od vremena stolovanja Ljubibratića, krajem 17.vijeka.
– Dramatično je značajan taj period pojave epskopa Savatija Ružića Ljubibratića, o čemu se zapisi nalaze u arhivskim crkvenim knjigama u Manastiru Savina. Sve smo ih sabrali i objavili do danas. Vladika je porijeklom Pivljanin i pojavio se ovdje mnogo prije Morejskog rata… Dio naroda iz trebinjskog područja, Ljubinja, Zubaca, koji će preći u hercegnovski kraj da se nastani, insistira na sačuvanju njihovih starina, koji pripadaju SPC – crkava i manastira u selima Boke Kotorske. To je ključna kopča i odlična mogućnost da arhivistički utemeljeno pokažemo kontinuitet bivstvovanja Srpske pravoslavne crkve u punom kapacitetu sa episkopima i egzarsima pečkih patrijaraha i prije vladike Savatija. Nikakvih prekida tog kontinuiteta u Boki Kotorskoj nije bilo…Izuzetno je istaći činjenicu da je kompletan arhiv mitropolije sačuvan u Dalmatinskim arhivima. Pod juristikcijom Savatija i Stefana bile su parohije i manastiri Krka, Dragović, Krupa i druge svetinje u čitavoj Dalmaciji… Dalmatinski vladika Nikodim Milaš ostavio je istorijsko djelo „Pravoslavna Dalmacija“, objavljeno početkom 20 vijeka. On je vidio dijelove arhiva kojima mi ne možemo ući u trag i to su veliki gubici za srpsku nacionalnu kulturu, objašnjava Komar.
U Savinskom manastiru je najstariji primjerak Srpskog bukvara, sa konca 17 vijeka:
– Savinski monasi su obišli cijeli svijet i učinili ogromne napore, u nastojanju da sagrade veliku crkvu, po jurisdikcijom pećkih arhiepiskopa. Sve vrijeme je Crna Gora i Hercegovina, koja se dijelila na nekoliko dijelova i Boka uživala u vlasti pravoslavnih episkopa, pod jurisdikcijom pećkih episkopa. Pun kontinuitet možemo da sagledamo zahvaljujući arhivskoj građi Manastira Savina i arhivima na strani. Danas imamo situaciju, da je kompletna Hercegovina bez svog matičnog arhiva, a njen arhiv se nalazi u arhivima Dubrovnika, Kotora, Herceg Novog i drugim na Jadranu.
Kompletan arhiv Mitropolije primorske sa jurisdikcijom nad čitavom Dalmacijom i Bokom Kotorskom:
– Prije 15-ak godina u Herceg Novom se na crnom tržištu pojavila jedna rukopisna knjiga. Ona je pripadala Topaljskoj komunitadi njeni sastavljač i stvaralac, žitelj topaljski pođanski Danilo Gligorov Pavković iz roda pripadao selu Podi, stigavši iz Ubala … Njegov rod ostavio je veliki trag u Bjelopavlićima, u matičnim krajevima u Boki, pa i Trebinju. To je ličnost, čiji je život zavrijeđivao da se napravi igrani film, jedan pustovlov svjetskog formata. Obišao je čitavu zapadnu Evropu, koji je nakon povratka u Boku Kotorsku, kao posvećenik i preduzetnik formirao trgovačko udruženje koje je bilo stacionirano i u Carigradu i Grčkoj i obavljao je uspješno trgovačke poslove. I danas postoji ćirilički natpis na crkvi na Podima, o ktitorstvu Pavkovića. Knjiga Pavkovića se našla na crnom tržištu u Herceg Novom i pretila da bude prodata bilo kome. To je 2006. godina, kada se upokojio savinski iguman Justin Tasić. Kustos u Pomorskom muzeju Kotora gos. Palavršić imao je kopču sa vlasnicima knjige. Njemu smo zahvalni, jer se obratio sa molbom da razmotrimo mogućnost da se knjiga otkupi. Priskočiola je Nevenka Mitrović direktorka Gradske biblioteke i čitaonice HN, koja se obratila fondu koji je postojao u toj ustanovi i mi smo, na pravilan način, učinili otkup te dragocjene knjige Danila Grigorovog Pavkovića, priča Komar.
On je dodao da se drugi dio rukopisne ostavštine nalazi u Cetinjskom arhivu , a sadrži opise velikih stranstvovanja i putešestvija ovog Pođanina, našeg Novljanina.
U Savini se čuva određen broj srednjovjekovnih arhivskih dokumenata neprocijenjivih vrijednosti.
– Jedan od njih je originalna Povelja despota Stefana Lazarevića, manastiru Mileševa, kojim dariva pet sela u Moravicama, tom znamenitom nemanjičkom manastiru. Pomislite ,koliko iznenađenje je izazvalo saznanje da nema tih arhivskih dokumenata,od kojih tri pripadaju srednjovjekovnom, a dva 17. vijeku. Mi smo ustanovili da nema tih arhivskih dokumenata i pošli smo tragom manastirske arhive i pronašli revers o odnošenju predmeta iz riznice manastira Savina ali i određenog broja arhivskih dokumenata, među kojima je i ovaj predragocijeni srednjovjekovni arhiv Svetouspenskog manastira Savina. Dokumenta su odnesena na Cetinje u državni zavod i tamo su sa namjerom da budu konzervisana i vraćena manastiru. Ona su na zahtjev manastira trebalo da budu vraćena u Savinu. Sa igumanom Justiom osmislili kako provesti akciju javnosti da se 17 godina ta dragocjena dokumenta zadržana na Cetinju i vrate. Napokon su vraćena 2002. godine, napominje Komar.
Otac Justin pozvao je dr Komara i oni su složili akte u vladičinu prostoriju u manastirskom konaku, gdje se i danas nalaze.
-Interesantno je da je Povelja despota Stefana Lazarevića iz 1413 godine vraćena nekonzervisana i presavijena na četvoro. To je bilo dramatično saznanje i Povelja je pretprjela velika oštećenja. Jedva smo došli do mogućnosti da se vrati matičnom manastiru, podsjetio je Komar.
I to nije bilo prvo izbivanje srednjnovjekovnog arhiva manastira Savina.
– O prethodnim izbivanjima svedoči Ivan Kukuljević , hrvatski istoričar i političar, koji je sredinom 19. vijeka napisao kako se ta dokumenta nalaze u rukama Luke Radonjića, iz familije crnogorskog guvernadura Vukolaja Radonjića, one linije koju je Petar II Petrović Njegoš protjerao iz Crne Gore. Kako je vidio ova srednjovjekovna savinska dokumenta su se nalazila u rukama klirika Luke Radonjića, ličnost koja je sahranjena u Ljubinju i njih je vratio, pronašli smo zabilješeke, prezaslužnog bokokotorskog episkopa Gerasima Petranovića, se velikim trudom i nastojanjem vratili do konca 19. vijeka. I tada su na volšeban način nestajala dokumenta iz manastira ali su na sreću i vraćena, kaže Komar.
Nakon upokojenja oca Justina, želio je da provjerim sadržaj kivota sa moštima svetitelja, koji se čuva u apsidi, velike Svetouspenske crkve u manastiru.
– Otac Aleksej kao tadašnji manastirski nastojatelj, takođe, dečanski monah, visokog ugleda, po prisustvu jeromonaha Makarija, današnjeg starješine manastira – otvorio kivot i pronašli smo ruku carice Jelene u srebrnom kivotu, koji je ručni rad Trebesinjanina i savinskog igumana iz polovine 18. vijeka, Sofronija Vidakovića. Relikvija se nalazi na svome mjestu.
Ali nismo pronašli prst ruke Sv. apostola Tome i čestice moštiju Sv. Pantelejmona, što je tragično saznanje. Nije se uočilo prisustvo prsta ruke sv apostola Tome. Pronašli smo pozlaćeni okov za prst kojeg nije bilo, što indicira da je neko relikviju iznio iz Savine. Ne postoji nikakav trag o tome. U ranijim vremenima su se ti inventari nakon upokojenja igumana ili zamjene starješina manastirskih, vodili obuhvatni inventari do najsitnijih detalja. Savinski oci su popisivali svu imovinu i inventare do posljednjeg detalja do 1930. godine, i do tada su bili primopredajni inventari. Posljednji pomen tog relikvijara imamo do tada. Tu su bile prisutne i čestice moštiju svetog velikomučenika Georgija koje su, između dva svjetskog rata, poklonjene Svetogeorgijevskom manastiru Banja u Risnu i one se i danas tamo nalaze. Ove savinske su nestale, a nestale su i čestice moštiju Sv. Dimitrija Solunskog. To su nevjerovatne činjenice, poručio je između ostalog, dr Goran Komar.
Tvrdoško bratstvo je dolaskom u Savinu donijelo biblioteku, srednjovjekovni Relikvijar i mošti , a riznica je dopunjavana i obogaćivana kroz vrijeme.
Na nedavno održanom, naučnom skupu „Olovna vremena“ dr Goran Komar je imao izlaganje na temu – Saopštenje o novijem izbivanju Povelje despota Stefana Lazarevića iz Savine i nestanku manastirskih relikvija.
