Stav o zdravstvenom sistemu u Crnoj Gori, dostupnosti izabranih ljekara pacijentima i efikasnosti sistema, ali i odlasku sve većeg broja medicinskog osoblja i javnih zdrvastvenih ustanova, dao je dr Goran Komar.
Reformisani zdravstveni sistem u Crnoj Gori koji je uveden, čini mi se 2007/8. godine, predstavlja promašen projekat. On, međutim, nije samo proizvod neinventivnosti, nepromišljenosti i politikantstva, on je i opasan.
Taj sistem je stvoren sa glavnom intencijom da učini neprestano dostupnim tzv. izabrani tim. No, vrlo je lako dokučiti i iz prakse najrazvijenijih zdravstvenih sistema u svijetu, i sopstvenog iskustva, da takva dostupnost ne znači i efikasnost sistema – njegov viši kvalitet. Naprotiv, ona predstavlja uvod u anarhiju.
Potpuno suprotan ovom načelu (sistemu) bio bi sistem planiranja posjeta pacijenata od strane izabranih timova. Brižljivo planiranje i racionalizovanje posjeta ljekaru. No, za takav koncept je neophodno uvođenje norme za rad ljekara i medicinskog tehničara (koga je inače domaći zdravstveni sistem praktički sveo na ništa). Potpuno je moguće kreirati takav sistem rada uz pomoć računarske obrade koji bi podrazumjevao temeljitu evaluaciju potreba pacijenata i građana i obrtanje stvari na drugu stranu, u sasvim drugom smjeru: od sistema ka pacijentu. Proaktivni pristup zdravstvenog sistema građanima. Dakako, da takav koncept uključuje dvosmjernost. Mogućnost prijavljivanja posjete, iznošenje namjere i potrebe.
No, takav proaktivni model podrazumjeva takođe zadovoljnog zdravstvenog radnika (naročito sestru koje se ovdje sjete možda na Dan sestrinstva) koji je obavezan normom – najbrižljivije isplaniranim mogućim brojem pacijenata koje tim može da primi.
Radikalna promjena sistema je posve neophodna i zbog porasta oboljevanja. Postojeći sistem ne obezbjeđuje vrijeme za ozbiljan rad ljekara koji treba da u postupku anamnestičke ankete i fizikalnog pregleda detektuje ozbiljno oboljenje. Život pacijenta oboljelog od maligniteta definitvno zavisi od pravovremenosti dijagnoze.
Reformisani sistem zdarstvene zaštite koji je ovdje zaživio prije oko dvadeset godina treba neodložno mijenjati. Jedan od produkata pogrešnog i u osnovi politikantskog postojećeg sistema je sestra koja ne djeluje u punom sestrinskom formatu. U našim ustanovama primarne zdravstvene zaštite mogu se vidjeti medicinski tehničari na šalterskim punktovima koji podsjećaju na poštanske službenike. Sestri je mjesto pored ljekara i što je još važnije pored pacijenta. Njena uloga je ogromna.
Osim toga, valja stvarati strategiju razvoja nacionalnog zdravstvenog sistema: postaviti temelje i modele. Da znamo tačno kako će sistem da izgleda za dvadeset godina. Ovdje uskoro neće imati ko da radi, a valja misliti i na to kako će da radi.
