Zaboravimo često da je sve o nama i u moru zapisano. Ono nam te zapise kazuje plavim beskrajem, kad nas umiruje bonacom, šiba jugom, kad bjesni tramuntanom, ili miluje maestralom, dok ljubi obalu ili nam na nju vrati ono što nesmotreno i bahato u more bacimo. Zaklinjemo se nerijetko da sva ova lica mora razumijemo i volimo, ali more onim iskrenim posvećenicima otkriva suprotno. Ribarska posada „Male koče Đaković“ isplovljava u ranu zoru, a obale se ponovo hvataju tek kasno u noć. Žive od mora i za more, s punim poštovanjem. Zahvalni i za najskromniji ulov. Na žalost najsigurniji, svakodnevni „ulov“ je otpad koji bacimo u more vjerujući da ono baš sve može savladati. Nedavno su objavili da su ulovili „kapitalca“, veliku kantu za smeće. I kao ljudi koji znaju kako moru pokazati respekt vezali su kantu uz bok broda. Puniće je, onim što u more bacimo a kada stignu na obalu odlagati otpad tamo gdje mu je mjesto. Olakšaće moru disanje, a mogu li savjest, ako je imaju, onima koji more zagađuju? Ovaj je jutarnji zapis posveta morskom nedogledu, našim ribarima, privilegiji života uz more, konačno molba, jer su sve kazne za bahatost prema prirodi neznatne, onima koji more truju da to više ne rade. Jer, i u moru je sve o nama zapisano, i ono čega se treba stidjeti, a što će nam more kad tad vratiti! Dobro jutro, dragi naši, dobro jutro, Herceg Novi!
Fotografije: Neda Gugić
