Gradovi se mijenjaju kao i ljudi. Ulice i skale Novog dobijaju nova lica, neki stari predjeli koje smo voljeli nestaju, mještani mijenjaju navike, sustižu nas nova pravila… ali ponešto ostaje isto. Šetnja obalom, pogled sa Španjole ili Kanli kule, gužva na Belavisti dok traje Trg od knjige koji sutra počinje, mir kada se budi novi dan ili dok sunce zalazi… a iznad svega toga isti ostaje onaj neobični osjećaj da nas misao na Novi prati gdje god da odemo, makar i ne znali da li to grad nalazi put do nas, mami na poređenja ili ga mi nosimo sa sobom na sve nove adrese. Uostalom, ne moramo ni znati, važno je da svako ima svoj način da voli ovaj grad.
Dobro jutro, Herceg Novi!
