Uglačan nebrojenim ljudskim koracima, topao od sunca, i bojom drugačiji, neobičan jer ni pod dlanovima ne miruje, kamen na skalama podno Tore, onima koji znaju da oslušnu zna da priča. Šapuće ponekad o svima koji su preko njega prošli: o našim žurbama, radostima, odlascima, o povratku, iznenadnim ili dogovorenim susretima… U njegovoj glatkoj površini kao na licima ljudi možemo čitati tragove vremena a svaki može biti priča…I kad sve oko njega utihne, kad se i sat na Tori utiša on i dalje govori – polako, strpljivo, jezikom starijim od našeg pamćenja… Oslušnite te priče ponekad, oslušnite i novi dan čiji početak dijelimo a podijelimo i vedrinu kojom počinje.
Dobro jutro, Herceg Novi!
