Pomislite li ponekad čime to Herceg Novi privlači ljude koji mu se iznova vraćaju ili u njemu žive ne želeći da to ikada promijene? Istorijom i starinama? Položajem i blagim podnebljem? Neobičnim biljem koje ovdje, i daleko od svojih postojbina, raste kao kod kuće? Beskrajnom pučinom, uskim krivudavim starogradskim skalama? Kamenom koji ne ćuti već priča o koracima svih koji su prolazili novskim ulicama, kamenu toplom od sunca? Ili je novski magnet upravo sve to zajedno? Možda se baš u tom alhemijskom, neponovljivom amalgamu krije odgovor. Jer kada bismo izostavili ma koji djelić te ljepote, ni duša Novog, ni sam grad više ne bi bili isti. Ugradimo zato u novi dan, i u Novi, makar mrvu ljubavi, da sačuvamo ono po čemu je grad koji volimo drugačiji.
Dobro jutro, Herceg Novi!
