Jedan pozdrav ovog ljeta bez dileme dugujemo galebovima. Velikim bijelim gospodarima visina, koji se ponekad učine starijim od ove obale, a opet su uvijek mladi, snažni i slobodni. Galebovima koji ne pripadaju sasvim ni kopnu niti moru, već nekom međuprostoru u kojem ih srećemo radoznale, hrabre, glasne, elegantne, ponekad kad su u potrazi za hranom drske, ali uvijek svoje. Čini se da takvi nisu baš spremni da se vežu za jedan predio, ali otkako su nevoljno napustili Mamulu, tu su, u gradu, po krovovima, stalno okrenuti istom horizontu. Prepoznajemo to i kod ljudi, i kada mijenjaju obale, gradove i adrese, uvijek čuvaju pogled prema mjestu kojem se, makar u mislima, iznova vraćaju, kao što se vraćaju u ovaj grad.
Dobro jutro, Herceg Novi!
