Valjda ne postoji bolji način da osjetite kako diše Herceg Novi nego da subotom ispratite ritam grada. A prema nepisanim pravilima obavezan je odlazak na pijacu, druženje u omiljenom kafiću, duža šetnja, najčešće uz more, mada rijetke put odnese ka padinama Orjena…A uveče, u aprilu biramo predstave na HAPSu, prije i poslije, film, neku promociju, izložbu, koncert, rijetki opet tišinu. Njima je dovoljan pogled na more i svjetla koja trepere oko zaliva… Svi ovi subotnji izbori djeluju kao oaza nečeg dragog ali prošlog. Čine da sagledamo grad u pokretu, sa svim vrlinama i manama, da osjetimo kako čak i u svakodnevnom užurbanom tempu postoji onaj sporiji koji dopušta misao: kako je neverovatno imati u vidokrugu široki, plavi horizont ulaza u Boku i Novi na kapiji zaliva.
Dobro jutro, Herceg Novi.
