Uprkos sivom, oblačnom jutru i kiši, po svemu se osjeća da stiže ljeto. Sve češće smo na moru, otud valjda i jučerašnje brojne fotografije Mamule na fejsbuk stranicama, a u komentarima nevjerica i ljutnja zbog radova koji mijenjaju lik čudesnog ostrva, decenijama usamljenog, tihog svjedoka burne i bolne prošlosti ali i našeg bosonogog djetinjstva i odrastanja, staništa koje su ustuknuvši pred bučnim građevinskim mašinama napustili i galebovi. Strma, kamenita obala Lastavice više nije ista, tvrđava nije ista, agave su skoro nestale… ništa osim mora oko ostrva nije isto. Pomalo divlja, ali znak vječne misli o slobodi bila je Mamula, sada je zauzdana, pokorena, usamljenija više nego ikad. Naš davni „Krik za Mamulu“ nisu čuli ili su se o njega oglušili, pa sada nijemo, istina s tugom, posmatramo kako Mamulu nasilno mijenjaju i otimaju joj prošlost, pobijajući onu utješnu priču o rekonstrukciji tokom koje će biti poštovano ono što Mamula jeste. Dobro jutro, Herceg Novi!
