„Iza sedam mora i sedam gora, pa još malo dalje iza sedam brežuljaka….“ tako obično počinju bajke, a ova kojoj smo svjedočili nije uopšte tako daleko, već se odigrala ovdje u Herceg Novom gdje je sinoć proslavljeno sedam decenija braka i ljubavi Vidaka Krivokapića (97) i njegove Danice (89) rođene Perović. Od tada, 5. novembra 1951. godine, kada su se zarekli na vječnu ljubav, do danas, prošlo je mnogo i lijepih i teških trenutaka, ali uz slogu i ljubav prebrodili su svaku prepreku i poteškoću.
Dostojanstveni i nasmijani, Vidak u odijelu, a Danica u nošnji, sinoć nisu ni znali šta ih očekuje, jer su im, kako su nam ispričali, kazali da ih vode da se svi zajedno fotografišu. Njihovoj sreći nije bilo kraja kada su vidjeli da ih čeka cijela porodica, torta, veselje i poklon – njihovo porodično stablo koje su njegovali sedam decenija -četvoro djece, desetoro unučadi i za sada 17 praunučadi. Čak 31 potomak ili kako dodaju, 47 jer treba računati i zetove i snaje. Bez obzira na godine, baka Danica nije ni pomislila da sjedne dok se nije javila svakom djetetu do onog najmlađeg koji nosi pradjedovo ime Vidak.
-Najsrećniji sam čovjek na zemlji kada imam ovakve potomke koje smo stvorili Danica i ja. Imamo i dobre zetove i dobre snaje pa nas ovako paze i dočekasmo ove godine. Veliko je to čudo i to nas održava kada vidim omladinu oko mene, kazao je odmah na početku djed Vidak i poželio svima da dočekaju godine koje njih dvoje imaju i da se isto tako vesele.
Koliko ljubavi i bremenitosti života stane u 70 godina braka, znaju samo Vidak i Danica, ali ističu da je jedini pravi savjet svima sloga i uvažavanje.
-Nema tajne. Nikada nismo pokušali niti bilo šta iskoristili da jedno drugo iznevjerimo. Živjeli smo složno, podigli djecu, radili dosta i danas imamo ovakvu djecu – sinove i kćeri i zetove i snahe, unučad i praunučad. Kada su mi oni dobro, ja sam najsrećnija, priča nam baka Danica.
-Prvo da svak ima zdravlje, a odmah poslije toga je sloga, osobito bračni drugovi i da tako podižu porodicu. Danica i ja smo proživjeli 70 godina zajedno a nikada se nismo „poriječali“. Slušali smo jedno drugo i savjetovali se. Tako smo i djecu učili, kazao je djed Vidak.
I danas se rado sjećaju prvog susreta. Bilo je to na risanskoj pijaci gdje bi baka Danica dolazila da prodaje domaće proizvode. Bila je najstarija od sve djece i, uz roditelje, vodila brigu o porodici. No, djed Vidak je nju zapazio i ranije, kada bi do posla u prodavnici u Batu, prolazio pored njene kuće. Bilo je to neko drugo vrijeme, kada je bilo sramota da momak djevojci i „nazove“ dobar dan, a kamo li da je pogleda.
-Gledali smo se ali nije to kao danas. Kazao sam ocu da ide i pita njenog oca, hoće li me ona uzeti. Oženio sam se od dobre familije, a Danica je bila veliki radnik, mislim da niko ne zna šta je ona preradila preko svojih ruku, kazao je djed Vidak.
-To je tako bilo prije. Nisam ni bila kući kada je njegov otac dolazio. Kada sam se vratila iz Risna sa pijace, rekli su mi da su dolazili prosci. On mi je poslao neko pismo preko sestre i pitao me je hoću li ga uzeti za muža. Sreli smo se i na pijaci. Tada nisam ni odlučila ali ni odbila, kazala sam da će biti kako moji kažu. Moji su se plašili da ću ostati da živim u Cuce, a drugu manu mu nisu našli. Tako je to bilo, priča nam baka Danica, tada devetnaestogodišnja djevojka.
I nije uvijek bilo lako, teško se živjelo pa je baka Danica na leđima nosila domaće proizvode do risanske pijace i kretala u ranu zoru da bi stigla na vrijeme na pazar. A djed Vidak je nakon četiri godine provedene u borbama u Drugom svjetskom ratu, sa ostalima gradio prugu i potom radio u zadrugama i prodavnicama. Život ih je vodio od rodnih Cuca preko Nikšića do Herceg Novog gdje žive od 1982. godine.
-Mi smo radili non stop. Majstor sam i preko 30 kuća sam ozidao. Najveći naš uspjeh je što imamo zdrav porod, to je bogatstvo. Bili smo pošteni i radni, ni od koga nismo zavisili. Živimo kao normalan svijet, priča djed Vidak.
-Teško smo živjeli, puno radili i navikli raditi i dobro je bilo. Imali smo, podigli djecu zdravu i oni rade i dobro je!, izričita je baka Danica.
Njihovo najmlađe dijete, kćerka Rada Vujičić, kaže da jubilej od 70 godina za njih nije ništa neobično jer su rasli, a sada i stare sa svojim roditeljima i od njih su dosta naučili.
-Mislim da su imali težak život ali su imali jako puno ljubavi. Nas su naučili da volimo, a samim tim su i voljeni. Optimizam i predanost su učinili da imaju i dobro zdravlje i kvalitetan život, kazala je Rada.
Najstariji unuk Goran Kuševija, ponosno objašnjava da su baka i djed i na njih prenijeli svoje iskustvo i njihov savjet uvijek dobro dođe.
-Život koji su oni proživjeli, nimalo nije bio lak, ali sloga, upornost, istrajnost, međusobno poštovanje je formula uz pomoć koje su doživjeli 70 godina braka. Naravno, zdravlje ih je pratilo jer bez toga ne bi moglo, ali je veliki uspjeh da su doživjeli ove godine i da su ostavili veliko, zdravo potomstvo.
Najmlađi unuk Nikola Krivokapić zahvalio se baki Danici i djedu Vidaku što su učinili da svi oni budu dio njihovog života.
-Znamo da ste svjesni koliko nam značite i koliko vas volimo, ali uvijek nam se čini da je to malo za sve ono što ste vas dvoje učinili za godine odrastanja svih nas. Imamo samo jednu želju, ostanite sa nama još dugo godina da se sa vama veselimo!
Snaha Dragana Krivokapić je sa bakom Danicom i djedom Vidakom 31 godinu.
-Prihvatili su me kao svoje dijete i dosta toga sam od njih naučila – šta je vrijednost porodice, sloge i jedinstva i na koji način se čuva i opstaje. U svakom segmentu života treba dati onaj najbolji, najkvalitetniji dio sebe, bez rezereve i ostatka – tako treba da bude, zaključila je snaha Dragana.
Ljubav i sloga najjače su oružje kojim se pobjeđuje, pokazali su Vidak i Danica Krivokapić, nasmijano, ponosno i dostojanstveno proslavljajući jubilej – 70 godina braka.
A nas su ispratili sa onom starom izrekom koju smo imali priliku da čujemo od naših baka i djedova, a značila je duboko poštovanje i čast prema onome ko im je bio u domu – nemojte šta zamjeriti!
Redakcija RTHN čestita dijamantski jubilej porodici Krivokapić i želi dobro zdravlje i svaku sreću!
