Pravoslavni vjernici danas slave praznik Cvijeti koji simbolizuje svečani ulazak Isusa Hrista u Jerusalim, poslednju nedelju pred početak njegovih stradanja i Vaskrsenja. Cvijeti uvijek padaju u nedelju, dan poslije Lazareve subote.
Prema hrišćanskom predanju, Hristos je, praćen svojim učenicima, krenuo iz Vitanije u Jerusalim. Glas o dolasku Spasitelja i vaskrsenju Lazara Četvorodnevnog brzo se širio, pa su mu se na putu mnogi pridružili.
Na ulazu u Svetu zemlju narod ga je dočekao prostirući haljine na put kojim će proći. Mašući granama palme u znak dobrodošlice Spasitelju koji ide u susret voljnim stradanjima, narod je uzvikivao „Osana (slava) sinu Davidovu“.
Po narodnom običajnom kalendaru, današnji dan počinje umivanjem vodom u kojoj su juče, na Vrbicu, potopljeni cvijetovi kako bi ukućani bili rumeni i zdravi.
Svete liturgije služene su u pravoslavnim hramovima, a na važnost ovog praznika podsjetio je i otac Vladan Pantelić besjedeći nakon liturgije u crkvi na Sušćepanu. Kako je kazao, vaskrsenjem Gospod je pokazao da je čovjek stvoren za život i da smrt nije kraj.
– Grob nije kraj nego tek početak. Zato se molimo, postimo, praštamo, činimo dobra djela, da bismo svojim djelima nacrtali naš portret i zaslužili carstvo nebesko. Uz Gospod , molitvu i sveto pričešće mi postajemo jedno sa njim. Trudimo se da najčešće dolazimo na pričešće jer je to lijek besmrtnosti, a za to smo stvoreni.
Zahvalio je djeci koja su bila na liturgiji i ukazao im da se uče da budu poslušni roditeljima, nastavnicima u školama.
– Učite se da budete sutra dobri ljudi, dobri ljekari, radnici, profesori… Najbitnija stvar je da budete dobri ljudi i da se svi držimo majke crkve, sve ostalo je manje važno, kazao je otac Pantelić.