U Andrićevoj hercegnovskoj kući na Toploj, uručeno je sinoć „Kočićevo pero“ Gorčinu Blagojeviću, za roman „Bezimeni vrh“. O djelu je govorila književna kritičarka Jovanka Vukanović, ocijenivši da je riječ o „jednom od najveličanstvenijih proznih dragulja savremene crnogorske književnosti ali i srpskog jezičkog područja uopšte.“
Nagradu je u ime žirija Zadužbine „Petar Kočić“ Banja Luka – Beograd, uručio osnivač zadužbine i predsjednik žirija Nikola Vukolić.
Riječ je o djelu koje je nastajalo dugo a jednostavno je grunulo iz autora kao neka rijeka neobičnog sjaja, rekao je Vukolić i dodao: kad budete čitali knjigu imaćete osjećaj da čitate jedan lirski dnevnik. A zar treba nešto više?
U trenutku uručivanja nagrade Vuloliću se, na njegov predlog, pridružila Tatjana Ateljević, direktorica Herceg festa. Njoj je u znak zahvalnosti gost, nekada redovan učesnik sajmova knjiga u Herceg Novom, poklonio dvije značajne knjige, sabrana djela Petra Kočića i Andrićevu doktorsku disertaciju. Poželio je takođe da sada dobra saradnja Zadužbine i Andrićeve kuće u Novom bude u budućnosti još bolja i bogatija.
Gorčin Blagojević, laureat „Kočićevog pera“ za proljeće, zahvalnost je uputio svima koji su učestvovali u procesu objavljivanja, oživljavanja „Bezimenog vrha“, od prvog čitaoca do izdavača i ljudi u Herceg Novom u kome je knjiga „potonula tokom korone, opet vaskrsla“, a kada su minuli rokovi za sve druge nagrade, dobila je najznačajniju – „Kočićevo pero“.
O nagrađenom romanu govorila je književna kritičarka Jovanka Vukanović, prethodno ocijenivši da je čast stati na prag Andrićeve kuće, preći ga i zaviriti u vasionu „duha i misli ove kuće a koji su izvirali iz pera našeg književnog velikana Iva Andrića.“
Prema njenim ocjenama „Bezimeni“ vrh je veliko djelo po majstorski vođenom narativu,naglašenom misaonom tumačenju života i nijansiranom psihološkom modelovanju ljudskih karaktera. Tim karakteristikama koje drže težinu svakog vrijednog književnog djela Blagojević je dodao još jedan specifikum „svaki od navedenih vrednosnih modela, jezički je krajnje isfiltriran, logički doziran, uvjerljiv i inspirativan, a u isto vrijeme jednako plodonosan, kako na individualnom tako i na zajedničkom fonu.“
Vukanović je naglasila i da svaka pročitana knjiga nudi svoj nauk, a zaključak „Bezimenog vrha“ mogao bi biti „da potpunu slobodu, želje i snove, koliko god im težio, čovjek ne može nikada do kraja da ostvari.“
– To saznanje ga međutim s druge strane osvješćuje da djeluje u granicama mogućeg.Ali, da se u tim granicama ne zaustavlja, da ih drži konstantno otvorenim. Na koji način? Idejom, snom, mišlju. Ove tri kategorije su naša poveznica kroz vrijeme.
Prema riječima Jovanke Vukanović svaki veliki pisac piše o svom i vremenu svih nas.
– A Gorčin Blagojević, mukotrpno razgrćući koprenu života svojih likova,i nas je prinio tom istom njihovom ogledalu.Na koji način? Stilističko-dramaturškom perfekcijom koja se rijetko sreće u ovdašnjoj literaturi.
Vještom komponovanju sadržaja dodao je Blagojević i jedan novitet, naglasila je Vukanović. Svaku monološku sekvencu prati njegova direktna po(r)uka koju plasira kao sažetak problema iznijetog na prethodnim stranicama.
Podsjetićemo, „Kočićevo pero“ dodjeljuje se tokom godine za sva četiri godišnja doba, a onda nekom od nagrađenih slijedi i „Kočićeva knjiga“. Nakon svega rečenog o Blagojevićevom romanu, poželjeli smo, čini se sasvim opravdano da se „Bezimeni vrh“ i tim priznanjem ovjenča.
