Prema Svjetskom programu za hranu UN-a, 276 miliona ljudi patilo je od akutne gladi početkom 2022. Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori je ugrožen svaki četvrti odrasli građanin i svako treće dijete.
Iz Banke hrane CG zapitali su šta kreatorima i nosiocima zvanične politike u našoj državi znače podaci da je već dvije godine u 20 od 24 opštine negativan prirodni priraštaj te da polovina radno sposobnog mladog stanovništva želi da ode iz svoje države.
– Šta će zvanična Crna Gora uraditi da obezbijedi hranu za svoje stanovnike, još uvijek nije poznato. Nijednu riječ novi predsjednik Vlade u svom ekspozeu nije posvetio ovom, sigirno najznačajnijem problemu koji je okupirao sve odgovorne države svijeta. Zašto odlažemo formiranje robnih rezervi, nije poznato a situacija je alarmantna. Hrane ako bude u prodavnicama biće skupa, dakle nedostupna mnogima. Kako će je kupovati i da li će uopšte moći, polovina stanovnika Crne Gore očigledno ne brine zvaničnike. Ni riječ o novim servisim podrške nismo čuli.
U UNICEF- u su definisali niz preporuka, među kojima je da se proširi socijalna zaštita na dvije milijarde radnika u neformalnoj ekonomiji i da se izgradi integrisani sistemi socijalne zaštite.
– Naša socijalna pomoć je neprihtaljivo niska, na to nas je upozoravao Komitet za ekonomska, kulturna i socijalna prava UN još 2014. godine. Primanja koja se kreću od 69 do 139 eura za porodicu sa pet i više članova je odraz neodgovorne socijalne politike. Toliko novca i još mnogo više, dobije uz platu, skoro svaki funkcioner zbog učešća u raznim komisijama, odborima, savjetima. Ne štedi se ni za plate mnogobrojnih savjetnika i konsultanata. Za sve ima novca ali ne i za one kojima treba za goli život.
Navode da je teško proširiti porodicu u ovakvo vrijeme.
– Godišnje primanje jedne nezaposlene porodilje koja je prijavljena Zavodu za nezaposlene nije dovoljna da se kupi oprema za bebu a kamoli šta drugo. Hrana za bebe, koje nemaju sreće da ih majka hrani njenim mlijekom, je skupa. Svaka treća porodica u Crnoj Gori ima problem da je obezbijedi.
Ako nas se tiče natalitet kao državu, a to je jedan od aspekata patriotizma, koja je prepreka da se ukine porez na dječju hranu kao i opremu za bebe, odjeću i obuću.
Zapitali su da li ikoga pogađa odlazak mladih ljudi iz države te zar nije patriotski truditi se i zadržati ih.
– Dok se čitav svijet zabrinuo kako pomoći svom stanovništvu da preživi, naša Vlada ne pokazuje interes za ljude koji se bore da prežive. Korisnije bi bilo da posjete porodice koje žive na rubu egzistencije ali i one koje žive od minimalne plate kako bi shvatili agoniju njihovih života, nego što organizuju koktele i posjećuju koncerte koje su platili od našeg novca. Mi odgovorni građani smo mišljenja da je važnije da su nam djeca sita i da ih ne liječimo sms porukama, nago što se novac rasipa na udobnost funkcionera. Samo 4 200 službenih automobila, ukuljučujući dva enormno skupa majbaha koji zahtijevaju skupo odžavanje, vozače i telohranitelje, što nema ni jedna razvijena evropska država prema broju stanovnika – nam to pokazuje.
Zaključuju da malobrojni koji imaju prosječnu platu (706 eura), nemaju vrijednost minimalne potrošačke korpe (715 eura), a ona zadovoljava minumum opstanka četvoročlane porodice.
