Fondacije Banka hrane Crne Gore oglasila se saopštenjem u kome podsjećaju da je, uvidjevši važnost solidarnosti za borbu protiv siromaštva, Skupština Ujedinjenih nacija je 22. decembra 2005. godine proglasila 20. decembar Međunarodnim danom ljudske solidarnosti, i da je ovaj dan je posvećen podizanju svijesti o solidarnosti kao univerzalnoj ljudskoj vrijednosti, svakog društva.
Solidarnosti je duboko utkana u evropsko zakonodavstvo na osnovu više različitih sporazuma nastalih tokom decenija postojanja Evropske unije. Iako još nismo članica, ratifikovali smo međunarodna dokumenta koja štite socioekonomska ljudska prava i moramo reprezente države napomenuti da ih poštuju.
U Crnoj Gori postoji velika potreba da građani, udruženja, NVO, kompanije… ,pomognu ljudima da zadovolje osnovne ljudske potrebe u vidu smještaja, ogrijeva, struje, hrane, lijekova, obuće, odjeće itd.
Iz Fondacije Banka hrane Crne Gore ističu da živi solidarnost među građanima, ali da solidarnost države prema njima zna da zataji.
-Solidarnost moramo njegovati, ali ne smije biti nadoknada za servise koje država nema ili su oni nedovoljni. Ako to postane pravilo, teret nemaštine se prebacuje na građane čiji je ekonomski položaj oslabljen. Stalno iskušavanje solidarnost ljudi nije pravedno, jer plaćamo porez da bi se sredstva iz budžeta koristila za potrebe građana.
U periodu krize izazvane pandemijom, kada nam se standard ozbiljno narušio, zbog velike nezaposlenosti i stalnog rasta cijena, država,mora na sebe preuzeti mnogo veći teret.
Zašto se ne ulaže u izgradnju socijalnih stanova u vlasništvu države, kao mjere sigurnosti onih bez krova nad glavom a koji žive u nemaštini? Zašto nemamo besplatne kvote električne energije, za sve koji imaju primanja ispod dohodovnog minimuma? Zašto socijalnih bonova, još uvijek nema?
Pored ovih pitanja, ukazuju na važnost zapošljavanja i veće podrške učenicima, djeci, penzionerima…
-Socijalna politika Crne Gore ne prepoznaje važnost prioritetnog zapošljavanja ljudi u stanju nemaštine, kao najefikasnijeg načina za rješavanje njihovih egzistencijalnih problema. Zapošljavanje barem jednog člana porodice u stalni radni odnos, značilo bi izbavljenje čitave porodice iz sigurnog siromaštva.
Dostupnost obrazovanju nije jednaka za sve građane u Crnoj Gori iako kažemo da je obrazovanje besplatno. Djeca iz porodica lošijeg imovinskog stanja i obrazovanja, bi morala imati podršku države u vidu besplatnih sredstva za učenje i obroka u školi, interneta, karte za prevoz do škole, kako ne bi prekidala obrazovanje nakon osnovne škole.
Kod nas, samo jedna trećina djece koja žive u riziku od siromaštvu, prima dječiji dodatak.
Rast BDP za prvih 9 mjeseci je 14% i najveći je rast u Evropi, istakao je ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić .Ukoliko je situacija tako dobra, zašto štedimo na djeci koja su u riziku od siromaštva.Morali bi imati dječiji dodatak koji prati njihove razvojne potrebe, da bi se barem malo umanjila nejednakost među djecom i socijalna isključenost. Nepoznanica je zašto nemamo stipendije za školovanje djece , kako bi se umanjila pojava nesleđivanja siromaštva u okviru jedne porodice. Uravnoteženje budžeta na račun najugroženijih, nije način za to.
Crna Gora je po mišljenju ministra ekonomskog razvoja Jakova Milatovića, zabilježila je rekordni ekonomski rast u 3. kvartalu 2021. godine, od skoro 26%, daleko najveći u Evropi pohvalio se ministar javnosti. Koji su onda razlozi da svega jedna petina onih koji živi u riziku od siromaštva, prima socijalnu pomoć koja bi morala biti dostupna, svima koji su u potrebi, posebno sada u vrijeme krize.
Iznenađujući je najnoviji podatak Monstata gdje je navedeno da je došlo do smanjenja stope rizika od siromaštva za 1.9 procenata u prošloj, veoma teškoj pandemijskoj godini, u odnosu na 2019. koja se uzima kao rekordno dobra, po mnogim parametrima.
Nezaposleni, iako su u najvećem riziku od siromaštva, za našu Vladu su nevidljivi. Penzioneri takođe..Ulaganje u rješavanje njihovih problema , nije trošak nego investicija, moraju se toga sjetiti kreatori javne politike.
Smanjenje stopa PDV-a na hranu za bebe i artikle za djecu i povećanje naknada za nezaposlene porodilje, bi bilo značajno rasterećenje za porodice sa djecom, te je način da država pokaže da se brine za negativni prirodni priraštaj.
Iz Banke hrane ukazuju i na probleme u oblasti zdravstva i ostvarivanja drugih prava, kao i na nedostatak koordinacije kada je riječ o donacijama.
-Imamo mnogo solidarnih akcija prikupljanja novca putem SMS-a za potrebe liječenja. U Fondu zdravstva nema dovoljno novca kada je riječ o liječenju u inostranstvu, pa se teret krize prebacuje na građane. Zdravstvena zaštita nije dostupna svima. Mjesecima ljudi slabog imovinskog stanja čekaju na specijalističke preglede jer nemaju novca za privatne ordinacije. I dalje imamo najveće cijene lijekova u regionu. Lijekove koji nisu na pozitivnoj listi Fonda zdravstva ljudi u stanju nemaštine nemaju novca da kupe, pa ih izostavljaju i time ugrožavaju zdravlje.
Socijalno ugroženi ne mogu sebi da priušte pravnog zastupnika jer nema potreban obim besplatne pravne pomoći a jednak pristup pravdi se pretpostavlja u svakoj socijalno uređenoj državi.
Crnogorska dijaspora, prema procjenama prije pandemije, godišnje pošalje građanima u Crnoj Gori oko 500 miliona eura. Mi ne znamo koliki su potencijali korporativne filantropije i filantropije uopšte u Crnoj Gori, kako bi se ciljano usmjerila sredstva onima kojima je najpotrebnije. Nema koordinisanog odnosa svih aktera društva na tom polju da bi pomoć koju država, privreda, NVO i pojedinci daju, bila pravedno raspoređena.
Banka hrane je Ženskom klubu parlamenta Crne Gore, predstavila inicijativu za osnivanje Savjeta za borbu protiv siromaštva, koji bi ove nedostatke otklonio i unaprijedio polje humanitarnog rada.
Ugrađivanje pojma solidarnosti u zakonodavstvo i javnu politiku, mora biti prioritet Vlade Crne Gore, zaključak je na kraju saopštenja Banke hrane Crne Gore koje je napisala predsjednica Fondacije Marina Medojević, povodom Međunarodnog dana ljudske solidarnosti.
