Knjiga Jovana B. Markuša „Crna Gora kroz istorijska dokumenta: narod, jezik, crkva, država“ promovisana je sinoć u foajeu Dvorane Park. Početak prikupljanja obilne dokumentacije za ovaj svojevrsni zbornik vezan je upravo za Herceg Novi, moglo se čuti na promociji.
Autor Jovan B. Markuš je zbog postkovid stanja bio spriječen da prisustvuje promociji, ali se uključio putem video linka. On je podsjetio da je prikupljanje građe započeto sa dva dokumenta porodice Ljesar, koja datiraju iz 1909. i 1911. godine, a na kojima između ostalog piše ”Narodno-srpska vjera pravoslavna”.
Markuš je kazao da je uvid u dokumenta imao akademik Vlado Strugar, koji je svojevremeno bio i direktor Vojno-istorijskog instituta.
– Od njega sam dobio pismo u kojem je kazao da sam mu poslao vrstu ličnog dokumenta. U jednoj rečenici tog pisma, koje i danas imam, on kaže “za mene više dileme nema kako su se Crnogorci službeno izjašnjavali za vrijeme Kraljevine Crne Gore, dakle kao Srbi” – priča Markuš.
Dokumenata iz tog perioda, međutim, u Vojno-istorijkom institutu nije bilo, a njihovo uništavanje i negiranje srpskog identiteta u Crnoj Gori, kako navodi Markuš, započeto je još za vrijeme italijanske okupacije tokom Drugog svjetskog rata, a na to se režim Mila Đukanovića nadovezao.
Nedostatak te dokumentacije bio je motiv da Markuš i Lukić započnu rad na ovoj knjizi.
Jovan Markuš već dugi niz godina raskrinkava istorijske farse koji se plasiraju u medijima bliskim režimu DPS-a. Ovaj proces ima mnogo dublje korjene, intenziviran je poslednjih godina, zapaža publicista Nebojša Rašo.
Režim je, kako navodi Rašo, mislio da je slomio narod po pitanju jezika, Kosova i narodnosti, i spermao se za sledeći korak, a to je bilo usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Prave namjere postale su jasne i onima koji su sumnjali u to.
– Falsifikovanje istorije kretalo se u jednom pravcu: negiranje bilo kakve veze Crne Gore sa Srbijom, Srpskom pravoslavnom crkvom, Svetim Savom i srpstvom. Jeda od teza koje su iznosili je da u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj u arhivskim dokumentima nema pomena Srba prije 1840. godine. Vjerujem da bi ta tvrdnja ušla i u udžbenike da nije došlo do promjene vlasti 30. avgusta 2020. godine – kazao je Rašo.
Saradnica u nastavi na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore, Studijski program za srpski jezik i južnoslovenske književnosti, dr Jelena Gazdić istakla je da je Matica srpska, kao društvo članova u Crnoj Gori, izdala mnogo knjiga, ali da je ova najznačajnija, te da je ona knjiga činjenica i istine.
– Namijenjena je onima kojima je stalo do istine i onima kojima fali dokaza da bi znali šta je istina ali i onima koji svjesno žive u laži, da bi ih podsjećala na sopstveno porijeklo i identitet predaka, kojima skrnave grobove i čije krštenice ne priznaju – kazala je Gazdić i istakla da je Crna Gora građena na temelju srpske crkve i jezika.
– Ova knjiga je neka vrsta posjedovnog lista na Crnu Goru, koju su sagradili naši preci da bi je mi sutra ostavili našim potomcima – ocijenila je ona.
Arhijerejski namjesnik hercegnovski, protojerej stavrofor Obren Jovanović ocijenjuje da je veoma značajno objavljivanje ove knjige, dok je sa druge strane, kako je rekao, apsurdna i tužna činjenica da je Crnoj Gori, koja je ispisala ovakva dokumenta, ova knjiga potrebna ne radi pukog pregleda ili istoriografske radoznalosti, već radi njenog opstanka.
– Prosto da čovjek ne vjeruje da je jedan dio Crne Gore zaboravio ko je i da mu je potrebna ovakva knjiga da ga ponovo nauči i da ga vrati sebi. Priređivač je imao za cilj, kako sam kaže, da da doprinos obnovi kolektivne narodne svijesti u Crnoj Gori. Dobar cilj i dobra metoda koje inače krase našeg Jovana u čitavom njegovom neumornom djelovanju. Siguran sam da će se ovaj zbornik pokazati kao značajan doprinos, nećemo reći početku, već završetku te obnove. Da je ta obnova već počela, da je brazda već duboka, svjedoci smo svi. Samo treba istrajati i istinu neumorno braniti istinitim sredstvima i načinima, onako kako Jovan Markuš radi sve ove godine – kazao je Jovanović.
On je naveo da je podjela knjige na poglavlja uslovna radi preglednosti građe, jer segmenti koji su pokazani kroz poglavlja čine jedinstvenu organsku cjelinu života jednog naroda kroz vjekove. Otuda se, kaže on, ni riječ o crkvi ne može razdvojiti od riječi o narodu i jeziku, pa na kraju ni od riječi o državi. O čemu i svjedoči ovaj zbornik.
Prema riječima direktorice Herceg festa, Gordane Porobić Krcunović, Markuš je sačinio svojevrsnu antologiju identitetskih generalija Crne Gore, čime je zaokružen jedan, po mnogu čemu, izuzetan, plodan, ali i težak period njegovog bavljenja našom slavnom prošlošću u nečasnoj sadašnjosti i na pomolu neizvjesne budućnosti.
– Vrijednost i značaj ove knjige prevazilazi prvobitne namjere njenog autora, utoliko što ona nije usmjerena samo na raskrivanje i sprečavanje krivotvorenja crnogorske istorije, koja se proteklih decenija pisala, ne samo na nov način, već i novim rekvizitima. Naime, ova knjiga ima i terapeutsko dejstvo, utoliko što je ona namjenjena iscjeljivanju ožiljaka i rana, razdora na biću Crne Gore, što ova knjiga miri, povezuje, spaja i obnavlja narušene i pokidane veze. Ili, ona bi sve to mogla biti; mogla bi biti spasonosna knjiga, a u tome što bi ona mogla biti jeste njena izuzetna vrijednost – poručila je ona.
Knjiga je dvojezična, recenzenti su prof. dr Jelica Stojanović, prof. dr Boris Brajović i prof. Vasilije Orović, za dizajn se pobrinuo Mirko Toljić, dok je knjigu na engleski prevela Alisa Bulatović.
Monografija se sastoji iz četiri dijela: Narod, Jezik, Crkva i Država.
