U okviru obilježavanja ljetne slave – praznika Čudo svetog Arhangela Mihaila u Honi, na platou pored hrama na Belavisti je brojnoj publici predstavljena knjiga “Svetigornik” autora Anastasija Radovića.
Otac Nikola Todorović, starješina hrama Svetog Arhangela Mihaila, istakao je da traje i obnavlja se sve Bogom blagosloveno, na početku promocije “Svetigornika”, nastalog povodom pet godina od upokojenja mitropolita crnogorsko -primorskog, Amfilohija.
-Naš Đedo je nama, srpskim sveštenicima u Crnoj Gorii ovdje u Boki, dao jedan zavjet i amanet, dao nam jedno usmjerenje ne samo da se Bogu molimo i da se utvrđujemo u onoj temeljnoj vrijednosti samoga spasiteljai njegove jevanđelske nauke, nego upravo da trajemo, a kako će nešto da traje ako ne ostane zapisano i ako ne ostane u predanju. Ovo veče je upravo posvećeno našem mitropolitu, ne samo da ga se sjećamo i da ga pamtimo,nego da neprestano širimo ono što je on želio da širi ovdje u Crnoj Gori, ovdje u srpskoj Boki, da tu istinu svijetlog Hristovog vaskrsenja koje ne može niko ljepše i niko bolje da opiše sem srpskih gusala, srpskih pjesnika i onih ljudi koji su ga prepoznali kao svetoga čovjeka, a zaista jeste svet. Tek će vrijeme pokazati sve ono čemu nas je on učio, sve ono čemu nas je naučio i sve ono čemu se nadao da ćemo mi da ostvarimo,poručio je Todorović.
Pjesnik Neven Milaković, autor više od 25 knjiga i pjesama” Đedov zavjet” i “Vila sa Košara”, istakao je da je prvobitno ime Crne Gore – Svetigornik.
-Svaki stih “Svetigornika” iziskuje analizu. Stiče se utisak da bi većina mogla opstati samostalno, iako združeni sačinjavaju božanstvenu cjelinu, pa i sam naslov neodoljivo iskušava da se pozabavim njime. Kao što znate, prvobitni naziv Crne Gore je bio Svetigora. Područje Cetinjskog manastira sa sve četiri njegove nahije, a čiji su ktitori Crnojevići, zvalo se Svetigora što će reći metoh Cetinjskog manastira koji je dužan da ga hrani i brani. Dakle, “Svetigornik” možemo prevesti kao “Crnogorac” – onaj pravi i iskonski, svetosavski, njegoševski, baš onakav kakav je bio onaj koji je nadahnuo ovo djelo. Naš mitropolit Amfilohije, onaj koji nepresano nadahnjuje i nas u borbi da budemo slični njemu, pa nam pjesnik poručuje: “Svetogorac posta Svetigorac, kao mjera časnog Crnogorca”, a potom se sa božanstvenom posvećenošću obraća tom svom uzoru i učitelju…. “Svetigornik” nesagorivo plamti mišlju i otmenošću pravoslavnom, Anastasije vješto i neustrašivo učestvuje u neprestanoj borbi sa podnebesjem, oružan silnom vjerom, ljubavlju i odanošću svojim svijetlim uzorima na čelu sa voinstvenim genijem njeguškim. On mu se odužio, i ne samo njemu nego i krvi svojoj – svom stricu i mitropolitu , ali i svim njihovim sustopnicima , svima onima koji su im prethodili i koji su došli poslije njih, poručio je Milaković.
Magistar Aćim Višnjić, novinar, autor velikog broja knjiga, istakao je da je veoma radostan zbog susreta sa svetim vladikom Amfilohijem.
-Sreća našeg jezika i naše kulture, naše poezije, naše književnosti je što se pojavila ova knjiga. To je jedina knjiga, koja se vrlo moćno približila književnom pjesničkom djelu našeg vladike Rada. Čini mi se daq ja imam mmalo višše prava da tako kažem, jer sam magistrirao kod Mila Lompara na kompletnom djelu vladike Rada. I da nisam, nego kao čobanče golijsko,ili kao neko iz naroda, nije teško prepoznati, što smo sada mogli osjetiti preko gusala kao da su stihovi iz “Gorskog vijenca”. Ovo djelo itekao ima veze sa “Gorskim vijencem”, i nije to samo ep. To je i dramsko djelo, i to je ilirsko djelo. Zapravo, glavni likovi “Svetigornika”su vladika Amfilohije, Anastasije Radović , srpski narod i svetitelji,poručio je Višnjić.
Anastasije Radović, autor “Svetigornika”, knjige sa 3 530 stihova ,osvrnuo se na zivot blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija.
-Ima jedna dobra izreka –ne sudi o čovjeku i sagledaj ga na koncu njegovome.Ta izreka važi za svakoga, a posebno se posvjedočila u slučaju svetopočivšeg mitropolita Amfilohija. Ukupni njegov žćivot i njegovo ukupno djelo poznati su od njegovih početaka stvaralačkih svima manje-više. Međutim, njegova končina, kraj njegovog ovozemaljskog bivstvovanja, poseban je i sadrži u sebi ukupno njegovo djelo i njegov stvaralački čin, i njegov podvig, i stradanje i istrajavanje u borbi neprestanoj za dobrotu, za ljepotu, za svjetlost, za Boga svoga, za narod svoj, za bližnjega svoga. I kao što je u njegovim poslednjim zemaljskim mjesecima i danima objedinjeno svo njegovo stvaralačko pregnuće, zapazio sam da je u toj beskrajnoj ličnostipredubokoj sažet cijeli iskon. Sažeti su u njemu biblijski događaji i ličnosti, sažetpo je u njemu apostolsko predanje i apostolska djelatnost. U njemu bjehu sažreti, on ih objedinjuje svete oce, imao sam utisak da u toj ličnosti svaki od svetih otaca se može prepoznati,poručio je autor “Svetigornika”.
Na promociji je učestvovao arhijerejski i amjesnik hercegnovski Obren Jovanović, a narodni guslar Gašo Nastić pjevao je stihove iz “Svetigornika”, koji je objavila zdavačka kuća Eparhije budimljansko-nikšićke “Sveviđe”.
