Stav: Crnogorska  ekonomija   u  2024. godini

Piše mr Milovan Baždar

Makroekonomski pokazatelji Crne Gore na početku 2024. godine upućuju na vrlo oprezan optimizam u pogledu stabilizacije nacionalne ekonomije i ostvarenja BDP-a u tekućoj godini.

Razmotrimo najprije eksterne faktore na nivou regiona i EU. Nakon ozbiljne krize izazvane  korona pandemijom u 2022.godini, došlo je teške geopolitičke krize sa epicentrom na istoku Evrope. Ista je prouzrokovala pored bezbjedonosnih i globalne ekonomske poremećaje. Posebno je izražen poremećaj i nestabilnost u snabdijevanju energentima privrednih subjekata ali i domaćinstava. Poremećeni su globalni robno-novčani tokovi, a kriza je dodatno generisana ratom koji je u oktobru prošle godine izbio u Izraelu i Palestini. EU je zahvatio najveći inflatorni talas unazad više desetina godina. Troškovi ukrajinske krize koje je EU preuzela velikim dijelom na sebe, rezultirali su značajnim rastom primarne emisije Centralne evropske banke. Psihološki faktori udruženi sa navedenim elementima, uzrokovali su reakciju CEB u vidu porasta referentne kamatne stope sa nulte na blizu 5 posto i ista za sada ne pada. Ova mjera je uz određenu stabilizaciju energetske situacije povratila relativno uravnoteženu dinamiku tržišnih transakcija i vratila inflaciju u kontrolisane okvire 3-7 posto. Za sada je CEB i dalje oprezna i zbog rizika reeskalacije inflacije ne smanjuje referentnu kamatnu stopu.

Ovakvo stanje nimalo ne pogoduje investitorima. U većem dijelu EU dolazi do pada stope BDP-a, smanjenja zaposlenosti i pojave brojnih bankrota velikih, naročito trgovinskih i ugostiteljskih kompanija. Njemačka privreda, snažno izvozno orjentisana, je krajem prošle godine skliznula u recesiju (negativan rast BDP-a) po prvi put nakon gotovo 70 godina. Nakon pojačanog talasa tražnje u sektoru izgradnje i trgovine nepokretnostima dolazi do smirivanja i laganog pada u prometu nepokretnosti. To je uzrokovano i većim kamatnim stopama. Očekuje se, ipak da bi CEB mogla uskoro i sniziti referentnu kamatnu stopu, čime bi se podstakle investicije i potrošnja.

Crnogorska ekonomija je u 2023. godini ostvarila 6,6 milijardi eura domaći bruto proizvod, što je nominalno više u odnosu na prethodnu godinu oko 12 posto ali realno oko 4 posto. Plan ostvarenja BDP-a u 2024. godini je 7 milijardi eura. To jeste dostižno, ali u velikoj mjeri će ovisiti o realizaciji turističke sezone, nastavku dinamike u građevinskom sektoru i očuvanju nivoa zaposlenosti. Činjenica je da su banke u Crnoj Gori iskazale dobit za 2023. godinu udvostručenu u odnosu na prethodnu (oko 145 mil. eura), što je posljedica i povećanih kamatnih stopa zbog rasta referentne stope Centralne banke CG. Depoziti na računima banaka znatno premašuju obim kreditnih plasmana, a i nivo adekvatnosti njihovog kapitala premašuje propisanu stopu. Ovo, u uslovima podnošljive tj. kontrolisane inflacije 6-8 posto, upućuje na mogućnost i potrebu smanjenja referentne stope CB, kako bi  podstaklo kvalitetniju pripremu turističke sezone, ali i nove investicione cikluse u realnom sektoru.

Strane direktne investicije su u prošloj godini značajno smanjene  na oko 550 miliona eura, ali od toga je veći dio plasiran u kupovinu nepokretnosti i dijelom dokapitalizaciju stranih kompanija. Svakako da je to od pomoći za smanjenje platnog deficita, ali ne podstiče rast BDP-a u realnom sektoru. Vlada bi trebala puno više raditi na inostranoj akviziciji ambicioznijih projekata u prerađivačkim, proizvodnim i posebno uslužnim djelatnostima. Korisno je u analizi ove problematike sagledati i iskustva drugih u regionu, posebno Srbije koja ostvaruje skoro desetostruko veće SDI i to najvećim dijelom u proizvodnju i preradu u realnom sektoru.

U promišljanju i koncipiranju razvojne ekonomske agende za kojom vapi naša ekonomska realnost mora se poći od osnovnih problema koji traju niz godina. To su prije svega: ogroman spoljnotrgovinski robni deficit ( preko 2 mlrd. eura u prošloj godini) i s tim u vezi platni deficit; nerazvijen prerađivački  i proizvodni sektor koji generiše prethodni element; specifičnost takozvane uvozne inflacije i prisutstvo monopola na tržištu; velika razlika u razvijenosti sjevera i juga Crne Gore; visok stepen sive ekonomije; nedovoljno razvijena saobraćajna infrastruktura. Jedini pozitivniji faktor je ostvareni suficit u uslužnim djelatnostima i to prvenstveno kroz turističku realizaciju. U prošloj godini je isti premašio 1,5 mlrd eura, što je neutralisalo veći dio spoljnotrgovinskog deficita. Preostali dio platnog deficita je pokriven prilivom kroz SDI i doznakama crnogorskih rezidenata. Ipak, ovaj problem je stalno prisutan i kroz određeni stepen smanjene likvidnosti u privredi. Tu treba naglasiti i problem ogromnih blokada računa privrednih subjekata čija vrijednost progresivno raste ( na kraju 2023. premašuje jednu milijardu eura). U vezi sa ovim treba istaknuti i neefikasnost privrednog pravosuđa koja stvara nesigurnost kod privrednih subjekata i potencijalnih investitora.

U ovoj godini dospijeva oko  520 miliona eura obaveza prema, uglavnom, inostranim kreditorima. Tu je i povećanje minimalne penzije na 450 eura što će značajno povećati rashodnu stranu državnog budžeta i, naravno, deficita. U prošloj godini budžetski deficit je premašio skoro duplo  dozvoljenih tri posto po Mastrihtu, pa se isti ili veći problem može očekivati i u ovoj godini. Ne vidim kako bi se zaustavio rast javnog duga, koji je krajem prošle godine snižen na oko 65 posto od BDP-a, obzirom na obavezu isplate dospjelih dugova u 2024. godini i potrebu sanacije budžetskog deficita.

Program “ Evropa sad 2” mi nije poznat u nekoj obuhvatnoj formi i analitici, ali čak je i Vlada u nekim usvojenim planovima realizacije ekonomskih ciljeva potvrdila da je isti neostvariv. Zabrinjava što od nosioca ekonomske i finansijske politike na nivou Vlade ne čujemo ništa o nekim reformskim sadržajima i ciljevima. Šta je sa reformom državne i lokalne uprave u svrhu smanjenja ogromnih troškova iste uz povećanje njene efikasnosti? Na ukupno zaposlenih oko 245.000 imamo čak 80.000 zaposlenih u državnoj administraciji, što znači da je čak 32 posto zaposlenih u javnom sektoru. U Srbiji je u javnom sektoru oko 26 posto. Penzionera imamo oko 130 hiljada ili jednog penzionera na 1,8 zaposlenih odnosno na 1,27 zaposlenih u realnom sektoru, što dugoročno nije održivo. Ozbiljna i efikasna reforma u javnom sektoru je nužna i neodložna ako se država ne želi suočiti sa ubrzanim rastom javnog duga i svih posljedica koje iz toga proizilaze. Kreditni rejting je na granici stabilnog (B) i to je pokazatelj nemogućnosti povoljnog zaduživanja, a to je opet indikator inostranim investitorima za kolebanje i oprez.

Sadašnju Vladu je sačekalo mnogo kumuliranih problema ekonomske prirode koji su ovdje nabrojani. Izlaz iz tog stanja nije moguć kroz bilo kakve populističke i površne “zahvate” kratkoročnog tipa. Umjesto parcijalnih potreban je integralni ekonomski koncept, koji će ostvariti sinergiju svih razvojnih ekonomskih politika i postizanje ciljeva: stabilan i dugoročan razvoj cjelokupnog realnog sektora od primarnog poljoprivrednog, prerađivačkog do uslužnog; suzbijanje tržišnih monopola putem jačanja tržišne konkurencije; snižavanje robnog i platnog deficita; stabilizacija i poboljšanje svih makro-ekonomskih pokazatelja; snažna reforma javnog sektora; suzbijanje sive ekonomije.. Realizacija nabrojanih ciljeva je veliki izazov i za mnogo stručnije i iskusnije ekonomiste od onih kojima raspolaže državna uprava. Nije dobar faktor ni činjenica da kod donošenja odluka u sferi ekonomske politike Crne Gore već dugi niz godina političari imaju znatno veći uticaj od stručnjaka. Ne zagovaram neku vrstu meritokratske vlasti, ali u domenu ekonomije se mora konačno struku staviti na prvo mjesto. Ne sumnjam da bi bilo koji program oporavka, stabilizacije i razvoja crnogorske ekonomije podrazumijevao i neke bolne rezove i reforme, ali to je uvijek bolje prije nego poslije.Ako se nastavi sa “ komotnim” odnosom prema budžetskim rashodima bez realnog pokrića u izvornim prihodnim stavkama, 2024.godina će vjerovatno biti slična prošloj godini sa tendencijom pogoršanja makroekonomskih pokazatelja. To bi  naredne 2025.godine moglo uzrokovati ozbiljniju krizu i eventualnu potrebu prihvatanja nekog aranžmana sa MMF-om. Vrijeme pred nama će svakako pokazati koliko je dobar ekonomski put kojim ide Crna Gora.

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here