Treća pjesnička zbirka Boba Dende „Boško Jugović na Grahovu polju“, predstavljena je sinoć u foajeu dvorane „Park“ u okviru serijala „Novski talas“ JUK Herceg fest.
U pet ciklusa sabrano je 40 pjesama u trećoj zbirci Boba Dende koju je u aprilu ove godine objavila Književna zadruga Srpskog nacionalnog vijeća iz Podgorice, a već je ovjenčana Vidovdanskom poveljom Udruženja književnika Crne Gore.
Zbirka poezije „Boško Jugović na Grahovu polju“ Boba Dende spada u poeziju srpskog nacionalnog korpusa – dato mu je u zadatak da ne samo opjeva kao srpski pjesnik, nego i da stvara u duhu stare narodne poezije – da veliča narodne svetinje, tradiciju, istorijske likove i događaje, ne bi li tako i time dao svoj doprinos očuvanju nacionalnog identiteta i nacionalnog bića, ocjenila je književnica Olivera Doklestić.
-Ako je pjesnik stalno pod pritiskom nekog moranja, tada je takva poezija oslobođena dubokih emocija, poetskih valera, onih finih, istančanih nijansi u oslikavanju ljudi, događaja i predjela. Njena premisa – stati na liniju nacionalnog, koliko može da ima britku oštricu da posječe toliko i da zatupi onaj lični emotivni lirski, istančani poetski zanos. Zato je prvi dio zbirke Boba Dende „Boško Jugović na Grahovu polju“ poput svakog jurišnog bataljona koji nema vremena da se bavi detaljima u zatečenoj situaciji, i tako je lišen nekih estetskih elemenata, simbolike, personifikacije, alegorije i maštovitosti. On je stvaran u duhu narodnog epskog pjesništva, čist, jezgrovit, direktan, neposredan, jasan ali i grub i, poput kamena temeljca koji mora biti od dobrog materijala sazdan, zato čvrst, neobrađen da bi što bolje prijanjao za drugi kamen u pjesmama po djelovima zbirke „Boško Jugović na Grahovu polju“ gdje je osam i „Lovćenska kapela“ sa takođe osam pjesama. Po mom mišljenju umjetnički mnogo zanimljiviji su stihovi u kojima je raspalio stvaralačku maštu, pokazao izuzetan lirski senzibilitet, ostavio svoje snažne emocije, oslobođen nacionalnog zadatka, a već duboko oformljen pjesnik u njemu nesputan, rječit, bogat u poznavanju događaja i sa izraženim vokabularom koji čine pjesme iz ciklusa „Pjesnik pjeva Vaskrsenje“, „Kosovo Metohija“ i „Posmatračnica“.
Dendinih pet ciklusa u zbirci povezuje suštinska nit a to je poimanje poetskog jezika, njegova tvorba i smjelost da se grade poetski likovi, istakla je filosofkinja i književnica Višnja Kosović.
-Malo je pjesnika koji tako otvoreno mogu da grade poetske likove, koji su prezentovani karakterološki. Bobo gradi jake poetske slike, što je opet jedna specifičnost. Poetska slika o lovćenskoj kapeli kad kaže da svaka glava onog čovjeka koji promišlja, želi i žaluje za lovćenskom kapelom, čelo liči na oltar a potiljak na pripratu i tako cijela glava na priprat i tako cijela glava onih ljudi koji nostalgično čeznu za kapelom predstavlja tu kapelu. To je jedna sjajna poetska slika koja u sebi sažima metaforu i alegoriju. Teško je nositi se sa velikim alegorijama u poeziji, to je odlika zrelog pjesništva, istakla je Kosović.
Za Boba Dendu, koji je kazivao stohove iz svoje poslednje zbirke, su riječi Olivere Doklestić i njegove profesorice Višnje Kosović sa hercegnovske promocije veliki podstrek za stvaranje novih stihova.
-Toliko je sve što su one rekle tačno, toliko doživljeno i toliko lijepo iznijeto, iz različitih uglova sagledano i na različit način prezentovano. I rekao bi čovjek da ne govore o istom pjesniku, o istoj poeziji, ali to je zapravo jedna od osobina poezije i zato ona i jeste čarobna i velika, da je ljepota u očima onoga koji posmatra više nego u onome posmatranom. One su zaista, pripremajući svoje izlaganje imale ljepotu upravo u svojoj duši i u svojim očima jer, „naći ćeš tamo gdje si krenuo ono što od kuće poneseš“, a one su od kuće večeras ponijele i ovdje pred nas donijele ljepotu svoje duše i dubinu poetsku, i ne samo poetsku nego i fizičku, ali još više metafizičku i ontološku ljepotu sagledavanja onoga o čemu govore. One su o mojoj poeziji rekle ljepše nego što ona sama o sebi govori i u njoj našle ono što ni ja sam nisam našao, kazao je Denda, poručivši da mu je to veliki podstrek za novu zbirku.
Bobo Denda je odrastao i školovao se u Herceg Novom, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu na odsjeku za filozofiju, a magistrirao na Fakultetu političkih nauka u Podgorici, gdje privodi kraju doktorske studije na smjeru Međunarodni odnosi. Član je Udruženja književnika Crne Gore. Objavio je knjige pjesama „Oproštena vječnost“, „Jednoj uspomeni na Herceg Novi“ i „Boško Jugović na Grahovu polju“. Osim poezije piše oglede, prikaze i eseje koji su prevođeni i nagrađivani. Dobitnik je pjesničke nagrade „Krovovi“ u Novom Sadu 1993. godine.
