Naučni skup „Desanka Maksimović – zavještanje srca između zemlje, neba i mora“ u Kući Iva Andrića otvorila je predsjednica hercegnovskog ogranka SPKD Prosvjeta Olivera Doklestić.
Prvo predavanje održao je dr Boško Suvajdžić koji je govorio o rodoljubivoj poeziji Desanke Maksimović. On je istakao da je najfrekventnija riječ u poeziji Desanke Maksimović „zavičaj“, ali koju ona ne vezuje samo za Brankovinu jer kaže „zemlja jesmo, ostalo su sve prividi“. Suvajdžić je govorio o pjesmama „O poreklu“ i „Gračanica“ za koju je istakao da je antologijska po arhaičnom jeziku ali i strukturi. Zaključio je da je poezikja Desanke Maksimović, uprkos rodljubivom tonu, univerzalna i tiče se cijele civilizacije.
O „liskom glasu“ Desanke Maksimović govorio je dr Đorđe Despić. Naglasio je da postoje bar dva načina kojim je oblikovana poezija elegičnog svijeta pjesnikinje. Jedan dolazi iz prirode, a drugi iz samog žanra, raznolikosti tema, ushićenosti životom i zagonetnom smrću. Njene pjesme, osim deskriptivnog tona, stižu do refleksivnih dubina i metafizičkih sojeva što je posebno uočljivo u pjesmi „Smrt pčela“, ali i njihovih duša i „Seljakova smrt“ u kojoj elegičan ton nije vezan za sam čin smrti već za atmosferu na dan sahrane.
„Kulturno pamćenje kao patriotizam“ bila je tema o kojoj je govorio dr Jovan Delić ističući da je poezija velika riznica pamćenja i sjećanja, uostalom kao i jezik. Cijela poezija Desanke Maksimović je programski takva, naglasio je Delić i dodao „jer pjesnikinja želi da pamti i da se sjeća“. Njeno „stihovano pamćenje“ kreće se od „Perunovih potomaka“ i narodne književnosti do „Krvave bajke“ u kojoj je sve bajkovito jedino je smrt strašna i neprirodna tim prije što su žrtve djeca.
Dr Aleksandar Milanović za temu je odabrao „Odraz jezičke prošlosti u poeziji Desanke Maksimović“ i pokušao da nađe odgovor na pitanje zbog čega, uprkos izuzetnoj popularnosti i zastupljenosti, nema više književnih sinteza o njenoj poeziji. Oslonjenost na tradiciju, jednostavnost, sentimentalnost, bolećivost, statičnost neke su od ocjena koje su možda demotivisale autore da snažnije istražuju i dublje analiziraju stvaralaštvo Desanke Maksimović. Milanović je posebnu pažnju, s druge strane, obratio na period njenog stvaranja od 1920. do 1935., vrijeme kada se „slaže njeno jezičko tkivo“. Ocjenio je da je njen red riječi jedan od najhrabrijih u poeziji tog vremena.
Naučni skup je nastavljen poslije kraće pauze, a predviđeno je da završi promocijom časopisa za književnost i umjetnost „Nova zora“.
Organizator programa je SPKD Prosvjeta Herceg Novi i Zadužbina Desanke Maksimović iz Beograda.
