Starenje organizma je biološki proces koji ima univerzalni karakter, koji bi po prirodi trebalo da sljeduje svaku jedinku, ono utiče na opadanje funkcija organizma koje uslovljava kombinacija različitih faktora. Stalnost unutrašnje sredine organizma tzv. homeostaza počinje se narušavati usljed različitih faktora koji negativno utiču na organizam, ali i sa godinama života, posebno kada uđemo u njegovu poslednju fazu.
Kontinuirana fizička neaktivnost značajno utiče prevashodno na kardio-vaskularni sistem, dok mentalna neaktivnost usporava funkcije nervnog sistema. Funkcija jača organ i to je osnovno biološko pravilo!
Kako je kazala andragoškinja Gordana Bošković iz NVO Centar za ruralni razvoj Crne Gore, starenje se ne može biološki zaustaviti ali se na kvalitet života u procesu starenja može uticati.
– Neaktivnost dovodi do gomilanja holesterola na zidovima krvnih sudova, što uslovljava visok krvni pritisak, osjećaj zamora, pospanost, tromost i nevoljnost. Kalcijum koji se tokom starosti taloži u hrskavici smanjuje pokretljivost usljed okoštavanja, ali ne samo to već uslovljava i gubitak mišićne mase tzv. sarkopenije. Sve to dovodi do različitih psihičkih reakcija na umanjene fizičke sposobnosti, što može osobu odvesti u depresiju, povučenost i podvojenost od ostatka društvene zajednice – objašnjava ona.
Zdravi stilovi života, sa posebnim akcentom na vježbanje, značajno umanjuju potencijalne negativne nuspojave procesa starenja. Starije osobe morale bi upražnjavati bilo kakav vid mentalne aktivnosti kao i fizičkog vježbanja, poput čitanja knjiga, novina, rješavanja ukršenih riječi, šetnji, istezanja, brzog hoda, plivanja i drugih rekreativnih aktivnosti koje posebno podrazumijevaju boravak na otvorenom prostoru i svježem vazduhu. Brojna istraživanja pokazala su značajne razlike koje se odnose na zdravlje organizma i kvalitet života među osobama koje su aktivne i onih koje to nijesu.
– Fizičke aktivnosti koje se upražnjavaju sa mjerom i koje su kontinuirane značajno jačaju koštanu i mišićnu muskulaturu, što uslovljava bolju i lakšu pokretljivost organizma. Sve to utiče na jaču volju i spremnost osobe da se aktivira u različitim sferama interesovanja – navodi Bošković.
Prije nego osoba odluči na započne ritam vježbanja, značajno je da posjeti svog izabranog doktora, provjeri opšte zdravstveno stanje organizma, posebno kardio-vaskularnog sistema, kako bi se prevenirao kontraproduktivni efekat vježbi na zdravlje osobe. Izabrani doktor bi trebalo da preporuči vrstu i trajanje fizičkih aktivnosti, uvažavajući kliničku sliku u smislu opšteg zdravstvenog stanja organizma svog pacijenta.
Neki podaci govore da je optimalno vrijeme na nedeljnom nivou, koje starije lice treba provesti u vježbanju, oko 150 minuta umjerenih fizičkih aktivnosti. Svakako, opšta preporuka je da ne treba pretjerivati ni sa utrošenim vremenom, ni sa intenzitetom vježbi. Kvantitet u ovom slučaju ne rađa kvalitet. Potrebno je pratiti bioritam svog organizma i uz uvažavanje savjeta izabranog doktora prilagoditi sebi vrstu i tempo vježbi. Ono što je zasigurno najjednostavnija vježba, a višestruko učinkovita je šetnja.
– Probajmo da zdravim stilovima života utičemo na zdravo starenje i kvalitetnu treću životnu dob – poručila je na kraju Gordana Bošković.
