Parastosom u manastiru Savina i polaganjem cvijeća na spomenik strijeljanim rodoljubima i ove godine je u Herceg Novom obilježen Dan primirja, u znak sjećanja na 11. novembar 1918. godine kada je na snagu stupilo primirje u Prvom svjetskom ratu. Organizatori su više nevladanih organizacija iz grada i Boke, a pokrovitelj Generalni konzulat Republike Srbije u Herceg Novom.
Uzrok svakog rata je pohlepa, želja da se vlada drugima i da se na nepravedan način stiču zemaljska bogatstva, kazao je iguman manastira Savina Makarije, istakavši da je srpski narod uvijek vodio odbrambene ratove.
-Bogu hvala naš srpski narod u istoriji uvek je vodio odbrambene ratove, nikad osvajačke i nikad sa namerom da ubijaju drugi narod i druge ljude. I zato Božija sila i Božija blagodat prebiva upravo na onima koji ispunjavaju zakon Gospodnji kroz zapovest da ne mrze druge.
Podsjetivši na priču sa Solunskog fronta kada je ranjeni srpski vojnik pokazao humanost prema bugarskom zarobljeniku, iguman Makarije je istakao da samo takav čovjek može biti Božji čovjek.
-Razmišljajući upravo o ovom primeru razmislimo i mi sami gde se nalazimo i kakvi smo i mi kao ljudi među sobom. Da li smo u stanju da se sažalimo na čoveka preko puta sebe, ma on bio i naš neprijatelj, da li možemo da ga zavolimo, da ga razumemo da mu je teško kao i svakome od nas što je teško? Ako budemo tako razmišljali, i svako ko bude tako razmišljao donosiće mir u ovom svetu i u ovom životu, i samo takav narod i takvi ljudi mogu se nazvati Božji ljudi. Sve drugo je antičovečno i pohlepno što je uzrok svakog rata, poručio je iguman Makarije.
Malo ko je vjerovao da će oko 62 000 vojnika odlučiti tok i ishod Prvog svjetskog rata, kazao je generalni konzul Republike Srbije u Herceg Novom Mićo Rogović, podsjetivši da je prije nepunih dva mjeseca na istom mjestu obilježen Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave.
-U tih 45 dana 1918. godine u nezadrživom proboju koji je praktično odlučio Prvi svetski rat, srpska pešadija je prešla 600 kilometara. Francuski general Franše D’Epere zapisao je da francuska konjica srpsku pešadiju i vojsku jedva sustiže. Malo ko od savezničkih sila, u tom trenutku ne znajući i da postoji država i srpski narod, mogao je da pretpostavi da će ovaj broj vojnika i ovaj narod – oko 62 000 vojnika, odlučiti tok i ishod Prvog svetskog rata.
Odbranom položaja, dolinom Tare do Mojkovca, podsjetio je Rogović, crnogorska vojska sprečavala je da austrougarske trupe prodru ka Mateševu i presjeku put kojim bi se srpska vojska povlačila ka Podgorici a kasnije i Draču gdje je bila glavnina srpske vojske i vrhovna komanda.
-Petog januara 1916. godine operacija povlačenja preko Crne Gore bila je završena i tada se oko 90 000 srpskih vojnika našlo na prostoru Albanije, Skadra, Drača i Tirane. Kada je proboj konačno počeo srpsku vojsku više niko nije mogao da zaustavi. Za deset dana snage srpske vojske i saveznika su probile Solunski front čime je označena i kapitulacija Bugarske 29. septembra. Ovo je bila ogromna pobeda za saveznike i poraz za okupatore, jer je iz stroja i rata izbačena vojska sa oko 700 000 vojnika a nemačka komanda je zbog svega ovoga naredila i opšte povlačenje. Jurišajući ispred ostatka vojske, srpske jedinice sa oko 62 000 ratnika tada su, prema rečima nemačkog cara Viljema drugog odlučile rat, podsjetio je Rogović.
Pored predstavnika nevladnih organizacija: Karađorđe, Srpski soko, Matica Boke, Društvo za arhive i povjesnicu hercegnovsku, FK Obilić, Kolo srpskih sestara, SPKD Prosvjeta i Viteško društvo Sveti Stefan, parastosu i polaganju vijenaca su prisustovali i čelnici opštine Herceg Novi, kao i predsjednik SO Tivat Miljan Marković.
