U prelijepom ambijentu Muzeja „Mirko Komnenović“ upriličen je sinoć program „Legende i muzika-identitet i trajanje“ u okviru Dana Evropske kulturne baštine – živo naslijeđe.
Po riječima novinarke Vitke Vujnović u Muzeju Mirko Komnenović sa ponosom i radošću se može govoriti o novskoj kulturnoj baštini, o našem živom naslijeđu. Ona je ocijenila da legende najuspješnije bude ljudsku maštu, s jedne strane, i podstiču na provjeru s druge. Ali da bi ispunila oba ova cilja, kako je rekla, moraju biti upečatljive i moraju imati utemeljenje u životu danas.
Kustoskinja Jasmina Žitnik se osvrnula na nauku o kulturnoj baštini, materijalnoj i nematerijalnoj ali i o znanju stručnjaka: muzeologa, heritologa, kustosa, o znanju koje se takođe prenosi a koje se oslanja na kulturnu baštinu.
– Nematerijalna baština koja se naziva i živa kulturna baština, se odnosi na legende, poslovice, pripovijesti ali i životne navike. Praksa i izražavanje su vještine koje zajednice i pojedinci prepoznaju kao baštinu. Manifestuje se tradicijom, jezikom društvenom praksom, praznicima, ritualima, znanjem i tradicionalnom umjentošću. Prenošena s generacije na generaciju, u društvenim zajednicama kao reakcija na okolinu i prirodu…Uvedene su nove kategorije naslijeđa, a to su svi predmeti ili grupa materijalnih i nematerijalnih predmeta, čije su vrijednosti prihvaćene kao dokazi istorijskog pamćenja i koji zaslužuju da budu zaštićeni i sačuvani, kazala je Žitnik i i zaključila da je muzej ustanova koja mora imati jasan društveni smisao.
-Ne smije se dozvoliti da muzeji postaju ustanove u koje malo ko zalazi. Muzeji su kao čuvari baštine i služe razumijevanju i povezivanju i dobro je da se takve tendencije razvijaju, smatra Žitnik.
Akademska slikarka, Anita Šimić objašnjava da su legende priče koje se prenose najčešće usmenom trdicijom, rjeđe pisanjem, kombinuju stvarne sa imaginarnim elementima, a ram im je uvijek lokalna kultura i tradicija. Legende grade svi elementi koji grade i jednu zajednicu. One se dijelom ili u cjelosti temelje na stvarnom događaju, mjestu, nazivu, ličnosti i zbog toga ih je lako prihvatiti kao istinite, čak i onda kada smo svjesni svih elemenata natprirodnog, magičnog, fantastičnog ili čudesnih moći koje u legendama imaju vile, vilenjaci, zmajevi ali ih često dobijaju i ljudi.
Vitka Vujnović je zatim ispričala legende o nastanku Boke, gradnji Herceg Novog, o Mamuli, Mirištu, ali i o Vilinom guvnu i Zmajevom ždrijelu lokalitetima na Orjenu, napominjući da je ove orjenske zapisao Željko Starčević.
Nastupila je Ženska klapa TORA a rukovodilac klape Stefan Šarović je podsjetio na doprinos koji su tradiciji klapskog pjevanja u Novom dali Bokelji Stari kapetan, Lira, Kastel Novo.
U završnici večeri zaključeno da bi iskorak iz ove priče a doprinos hercegnovskoj kulturoj baštini svakako bilo objavljivanje novskih legendi koje bi mogli da oslikaju hercegnovski likovni umjetnici.
