Pravoslavni vjernici danas proslavljaju praznik Cvijeti, u znak sjećanja na Hristov ulazak u Jerusalim, kada je radi nas i našega spasenja krenuo na dobrovoljno i spasonosno stradanje.
U susret Cvijetima, juče je nakon večernje u hramu Svetoh Arhangela Mihaila, održana tradicionalna litija na Lazarevu subotu. Predvođena djecom sa ikonama, cvijetnim vjenčićima, palminim i maslinovim grančicama, litija je prošla Njegoševom ulicom do hrama Vaznesenja Gospodnjeg na na Toploj.
Jerej Jovica Vukasović, paroh morinjski i vjeroučitelj, uputio je toplu i simbolikom bogatu besjedu najmlađima, podsjećajući ih na snagu dječije vjere i radosti koja vijekovima prati ovaj dan. On je evocirao biblijsku sliku svečanog ulaska Isusa Hrista u Jerusalim, naglašavajući da upravo čisto srce i iskrena vjera, kakvu imaju najmlađi, predstavljaju temelj hrišćanskog svjedočenja.
-Kaže Prorok na jednom mjestu: “Iz usta male djece i onih koji doje načinio si sebi hvalu”. I zaista, već skoro dvije hiljade godina hod sličan ovom našem prolazi ne samo gradom Jerusalimom, nego i cijelim svijetom. I zamislite djeco, kao što ste vi danas uzeli ove zvončiće, i uzeli ove palmine i maslinove grančice, i stavili vijence na sebe, i krenuli sa svojim vjeroučiteljima ka hramu, tako i prije skoro dvije hiljade godina su vaši drugari uzeli isto tako palmine i maslinove grančice i krenuli da dočekaju prvog i najvećeg vjeroučitelja, da dočekaju samoga Gospoda Isusa Hrista. Oni nisu razmišljali da li oni čine nešto dobro ili loše. Oni su u srcu imali samo vjeru da je on zaista onaj koji dolazi da spasi svijet, sin Davidov. I zato su ta djeca onako kao što vi izgovarate recitacije pjevali: „Osana sinu Davidovu, blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje.“ Iz usta te djece, Gospod je odlučio da sjedne na magarca i da uđe u sveti grad Jerusalim.
Uputivši poziv najmlađima da ostanu iskreni i postojani u istinskoj vjeri, koja se ne zasniva na preispitivanju i sumnji, već na čistoti srca i spremnosti da se Hristos prihvati s radošću i jednostavnošću, jerej Vukasović je podsjetio da su se u trenutku stradanja mnogi u strahu odrekli Hrista, dok su najmlađi i najvjerniji, ostali uz njega.
-I tada nas je pozvao da svi budemo kao ta djeca, da svi čistim srcem i umom ispovijedimo da je on zaista sin Davidov koji je došao da spasi svijet. Da ne razmišljamo previše, već da ga srcem prihvatimo, da ono što nam je prvo na srcu kažemo, a to je: „Dobrodošao, Hriste”. I zato jedna divna pjesma kaže: „Veselte se, dječice, svi uzmite grančice od maslina i cvijeća, sad je radost najveća.“ I zaista, želim vam da sve dane svoga života držite taj osmijeh i tu svetu graju koju imate. Da uvijek svojim ustima blagosiljate Gospoda i da uvijek, kao što danas zvonite ovim zvoncima blagovještavate riječ Hristovu, jer ste vi ti koji morate da čuvate vjeru. Vi ste ti koji ćete odrasti i koji nećete ostaviti Hrista. I kada su razapeli Gospoda, kada su se stariji odrekli od njega, čak i najbliži njegovi učenici, sjećate se da se Petar odrekao Hrista, najmlađi se nisu odrekli. Ni njegov najmlađi učenik, apostol Jovan, ni djeca se nisu odrekla. Zato i vi, djeco, nikada nemojte da se odreknete Hrista, nego ga uvijek čuvajte.
Jerej Vukasović je naglasio i značaj odrastanja u duhu zajedništva, dobrote, gostoprimstva i otvorenosti prema drugima, prenijevši im čestitku i blagoslov mitropolita Joanikija, uz želju da djeca ostanu radosna i blagoslovena kroz sve dane života.
Okupljenima u porti hrama na Toploj obratio se i protojerej Đorđe Stojisavljević, šef kabineta patrijarha srpskog Porfirija naglasivši da je snaga zajednice u vjeri, ljubavi i međusobnoj povezanosti, podsjećajući da nas upravo djeca uče kako da sačuvamo „djetinje srce“ kao osnov istinske duhovnosti.
-Blago nama jer imamo Svetoga Savu. Blago nama jer imamo jedni druge. Blago nama zbog ove dečice koja nas starije podsećaju da treba detinjiti srcem, a ne umom, da ćemo jedino kao deca unutarnjeg bića svojega biti vrednovani pred Bogom. To istovremeno znači i da će nam Bog suditi po ljubavi, koliko smo ljubavi imali, kako smo ljubavi ispovedali, kako smo baratali s ljubavlju. Naš svetosavski narod, gde god je živeo, posvedočio je to detinje srce i tu veru iskonsku, istinsku, ne licemernu – dečiju veru, jer je kao na zaklanje vođen kroz čitavu svoju istoriju u svim krajevima gde god je živeo i evo, opstao je. Opstao je zato što je ljubav nepobediva. Opstao je zato što smrt ljubav ne može ugasiti. I to je naš put, braćo i sestre i draga deco. Hvala vama. Hvala Bogu što vas šalje da vas imamo i da nas podsećate na sve ovo i naš narod koji je, kako rekoh, vođen kao na zaklanje. Nije to narod ovaca koji ne zna šta je levo ni šta je desno, nego to je narod koji ima detinje srce. Sada dok sam gledao kako deca okreću ovaj slavski kolač, molim se u sebi i istovremeno evo ispovedam tu molitvu kao našu zajedničku: Gospode, zagrli nas rukama dece Svetoga Save, gde god da se nalazimo i ne daj nam da istupimo iz tog zagrljaja. To je sigurni program koji opravdava naše živote, kojim posvedočujemo Bogu da nismo “promašena investicija” ni kao pojedinci, niti kao kolektiv, kao zajednica, kao narod. Sa ovim mislima, prenoseći blagoslove Njegove Svetosti, donoseći blagoslov Svetoga Vračara iz hrama Svetog Save, odakle dolazim, ovde vama da primim blagoslov, da posvedočim i evo u 21. veku da je živa ta veza i neraskidiva, da je duhovni link učinkovit. Bogu hvala i Svetom Savu Savi blagodarnost zbog toga.
Istovremeno, blagodarim i Njegovom Visokopreosveštenstvu Mitropolitu Joanikiju koji čuva veru ovde i koji vas sve predvodi u Duhu Svetome svetosavskim putem ka Hristu Gospodnjem, kojem, evo, i mi zajedno pevamo iz svih srdaca naših: Blagosloven je onaj koji dolazi u ime Gospodnje, Car Izrailja, čijem carstvu neće biti kraja,poručio je protojerej Stojisavljević.
U prazničnom programu su učestvovali polaznici škole vjeronauke i dječji hor.
