Čini se, ali zapravo nije sasvim jednostavno odgovoriti na pitanje – šta su likovne kolonije i zbog čega su važne? Da li su samo kratkotrajni iskorak iz uobičajenog ritma rada umjetnika koji najradije stvaraju u samoći, u dijalogu sa sobom, ili su više od toga potreba za susretom sa kolegama, za razmjenom mišljenja, potreba za promjenom u kojoj svaka novonastala slika nosi osim do tada prepoznatljivog rukopisa autora i dašak duha novog mjesta u kojem nastaje, i dodir razmjenjenih, drugačijih ideja i iskustava. Možda sve tovo reba jednostavno pomiriti Geteovom mišlju „Ne može se sigurnije pobjeći od svijeta nego kroz umjetnost i ne može se sigurnije spojiti sa njime nego preko umjetnosti”.
Dvadeset umjetnika iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore učestvovali su u radu 12. likovne kolonije Herceg – Novi – Sad koja je po tradiciji završena otvaranjem izložbe u hotelu “Talija”. Pričom o toj koloniji, umjetničkom saborovanju kako kaže Đuro Lubarda, ili savremenije – art simpozijumu, pokušaćemo da nađemo i dio odgovora na pitanja s početka ovog teksta za najavu Talasa kulture, emisije koju uređuje Vitka Vujnović, a na programu je RTHN večeras od 20 sati.
Dobro došli!
