Kada otvorite prvu stranu njihovih biografija, ostajete u isto vrijeme zapanjeni, oduševljeni, ponosni jer je takav neko krenuo iz Herceg Novog dalje, u svijet da čovječanstvu pokaže kako može bolje! Ona vješto kombinuje nove kompjuterske metode, znanja iz hemije i biologije i testira različite molekule kako bi predvidjela koji od njih će biti najefikasniji protiv određene bolesti. Luča, dva zvanja cum laude, patentna prijava, naučni radovi, nagrade, poznavanje četiri svjetska jezika, sve je moguće kada istinski volite nauku i u njoj pronalazite izazov da učinite nešto dobro za sve ljude! Ona to i radi – skromno, bez suvišnih riječi, sa stručnošću i preciznošću – Novljanka Katarina Elez, doktorantkinja bioinformatike na Slobodnom univerzitetu u Berlinu.
Ne zaboravlja grad iz kojeg se vinula u svijet i vraća mu se ne samo da bi još malo „ugrabila“ novskog sunca i mora, topline porodičnog doma, razgovora sa prijateljima, već da bi mlade zainteresovala za nauku kroz besplatnu školu bioniformatike koju je organizovala u svojoj nekadašnjoj školi „Ivan Goran Kovačić“ iz koje je izašla 2013. godine. Slijede Bari, Bolonja, Utreht i Stokholm, pa Berlin i Freie Universität gdje joj se otvaraju savršene mogućnosti da istražuje, radi, stvara do najvisočijeg akademskog zvanja doktora nauka koji je očekuje naredne godine.
– Tema mog istraživanja je kompjuterski dizajn ljekova uz pomoć vještačke inteligencije. Koristim kompjuterske metode i simulacije za dizajniranje novih molekula koji se vežu za određene proteine u organizmu koji su uključeni u razvoj bolesti. Jednostavnije rečeno, možete to zamisliti kao jedan virtuelni eksperiment u kojem naučnici mogu da iskoriste kompjutere da “testiraju” milione različitih molekula i predvide koji će najvjerovatnije biti efikasni protiv određene bolesti. Na ovaj način mogu pregledati veliki broj potencijalnih kandidata, bez izvođenja skupih i dugih laboratorijskih eksperimenata, i time značajno brže otkriti nove ljekove.
Zbog toga što joj se svidjela istraživačka grupa, njen izbor je bio Slobodni univerzitet u Berlinu (Freie Universität Berlin).
– Njen fokus je na razvoju i primjeni tehnika vještačke inteligencije za rješavanje naučnih problema, uključujući one u biofizici, hemiji i kvantnoj mehanici. Grupa uključuje fizičare, informatičare, matematičare i hemičare, što njeguje kolaborativno okruženje u kojem možete raditi i učiti od stručnjaka iz različitih oblasti. Znanja koja imam priliku da steknem mogu biti korisna kako za karijeru u akademiji, tako i u industriji. Osim toga, Slobodni univerzitet u Berlinu je renomiran univerzitet sa odličnim mogućnostima za istraživanje, uključujući kompjuterske resurse.
Kako kaže, biti dio strukturiranog doktorskog programa kao što je Međunarodna istraživačka škola Max Planck (International Max Planck Research School) je dragocjeno iskustvo.
– Društvo Max Planck jedna je od najprestižnijih istraživačkih organizacija na svijetu i njihov doktorski program pruža podršku i podsticajno okruženje za studente. Omogućava vam da steknete naučne, kao i vještine koje su korisne izvan naučnog sektora, ali i da se povežete s drugim istraživačima iz područja vašeg interesovanja.
Kao i svakom naučniku, i Katarinin radni dan započinje pregledom najnovijih naučnih radova relevantnih za njeno istraživanje, ali od prošle sedmice ova mlada Novljanka dobila je još jednu šansu. Njena dostignuća prepoznali su Microsoft Research gdje je započela praksu.
– Moj radni dan obično počinje oko 10 sati čitanjem najnovijih naučnih radova koji su relevantni za moje istraživanje. Najveći dio dana posvećen je kompjuterskom radu, koji uključuje programiranje, kreiranje modela, pokretanje simulacija, analizu i vizualizaciju podataka. Određenim danima imam diskusije sa drugim članovima istraživačke grupe ili prisustvujem grupnim seminarima. Ponekad moram i da posvetim određeno vrijeme opisivanju svog istraživanja u formi prezentacije koju ću predstaviti kolegama ili rada koji će biti objavljan u nekom naučnom časopisu. Budući da sam dio prilično velike istraživačke grupe na kraju radnog dana često imamo neko društveno okupljanje.
U protekloj sedmici moj radni dan je bio malo drugačiji jer sam započela praksu u Microsoft Research u Berlinu koja će trajati nekoliko mjeseci. Veoma sam uzbuđena zbog ove prilike, ne samo zato što mi omogućava da steknem dragocjeno iskustvo u industriji, već i zato što Microsoft Research nudi najsavremeniju kompjutersku infrastrukturu. Ovi resursi omogućavaju istraživačima da se pozabave većim i složenijim problemima nego što bi to mogli učiniti u nekoj akademskoj grupi.
Obarala je prepreke pred sobom i uz sve naučne izazove iz svoje oblasti, savladala engleski, italijanski, njemački, španski jezik. Već u srednjoj školi odlučila je da studije nastavi u Italiji, zemlji koja pruža odlične mogućnosti za strane studente.
– Pretražujući različite studijske programe, moja mama je naišla na magistarske studije bioinformatike i pomislila kako bi to odgovaralo mojim interesovanjima, budući da se radi o spoju dvije discipline koje su me uvijek fascinirale. Ostala je samo odluka da li na osnovnim studijima želim da upišem biologiju ili informatiku. Na kraju sam odlučila upisati osnovne studije informatike u Bariju.
Poslije osnovnih studija, dobila sam mogućnost da odem na studentsku razmjenu u Utreht u Holandiji i odradim praksu u istraživačkoj grupi koja se bavi bioinformatikom kako bih shvatila da li je ova grana nauke ono čime želim da se bavim. Nakon toga odlučila sam da odem na magistarske studije bioinformatike u Bolonji, a magistarsku tezu odradila sam na studentskoj razmjeni u Stokholmu u Švedskoj. Po završetku magistarskih studija u Bolonji, započela sam doktorat u Berlinu.
Ljubav prema biologiji rođena je u novskoj srednjoj školi, kao i interesovanje za informatiku, a to dvoje zajedno predstavljalo je odličan izbor za niz mogućnosti u budućoj karijeri.
– U srednjoj školi mi se sviđala biologija, prvenstveno zahvaljujući profesorici biologije Slavici Žorić iz hercegnovskog srednjoškolskog centra, ali me uvijek zanimalo i programiranje. Bioinformatika mi se činila kao odličan način da objedinim ove dvije discipline. Interdisciplinarna priroda ove oblasti me motivisala da usmjerim svoje obrazovanje u pomenutim smjerovima i suočim se s različitim izazovima koje postavljaju kako biološke tako i informatičke nauke. Osim toga, izgledalo mi je kao da studiranje bioinformatike može pružiti prednosti na tržištu rada i otvoriti mnoge mogućnosti za buduću karijeru.
Zato se vratila svojoj školi, nepunu deceniju kasnije, da u novim generacijama probudi interesovanje i pruži im šansu i u tome je uspjela pa je ovog januara njih 18 slušalo i učilo.
– Bioinformatika je naučna oblast koja se ubrzano razvija i pruža odlične mogućnosti zaposlenja. Jedini razlog zašto ona nije dostupna ljudima u Crnoj Gori nije nedostatak resursa, jer je za nju potreban samo računar sa internet konekcijom, već nedostatak edukativnih prilika.
Iz tog razloga, u sklopu Nevladine organizacije „Bioinformatika” uspješno smo organizovali već dvije besplatne škole bionformatike u Herceg Novom. Prva je održana u januaru 2022., a druga u istom periodu ove godine. Ovog puta smo imali 18 polaznika iz cijele Crne Gore koji su učestvovali onlajn i uživo, u prostorijama JUSMŠ „Ivan Goran Kovačić”, što svakako pokazuje značajan interes srednjoškolaca za ovu oblast. Očekujemo da će broj prijava za našu školu rasti u narednim godinama, a cilj nam je i da proširimo ovaj koncept na susjedne zemlje (trenutno organizujemo dvije škole bioinformatike za studente osnovnih studija, jednu u Novom Sadu i jednu u Skoplju). Neprestano radimo na izradi i poboljšanju edukativnih materijala, kao i na apliciranju za fondove kako bi škola bioinformatike nastavila da se održava i kako bi ostala besplatna, a time i dostupna svim zainteresovanima bez obzira na njihov socioekonomski položaj. Želja mladih za znanjem je podsticaj da istrajemo u ovoj inicijativi te privučemo i obrazujemo što veći broj novih budućih naučnika.
Kao i drugi istraživači koji rade na kompjuterskom dizajnu ljekova, suočava se, kako kaže, sa nekoliko izazova vezanih za prirodu ovog interdisciplinarnog polja.
– Moram posjedovati znanja kako iz oblasti informatike, tako i iz oblasti hemije i biologije, i moram biti u stanju da ista integrišem kako bih riješila konkretne probleme. Takođe, moram biti u toku s najnovijim dostignućima u oblasti vještačke inteligencije i moram biti u stanju da im se brzo prilagodim. Iako se oslanjam na kompjutere kako bih predvidjela ponašanje molekula, ova predviđanja moraju biti potvrđena od strane eksperimentalnih saradnika kako bi imala uticaj na rješavanje konkretnih problema. Takvi laboratorijski eksperimenti su često veoma skupi i dugi te mogu biti kočnica u doktorskom istraživanju. Još jedan izazov za istraživača u ovoj oblasti je kako uskladiti želju da se novi lijek plasira na tržište i želju da esencijalni ljekovi budu dostupni svima, bez obzira na njihovu platežnu sposobnost.
Naša Katarina je autor patentne prijave za Farmaceutsku kompoziciju za tretiranje KOVID 19.
– Kada je izbila pandemija, počela sam raditi na projektu dizajniranja inhibitora proteina TMPRSS2. Inhibitor je molekul koji se veže za određeni protein i blokira njegovu funkciju. Protein TMPRSS2 je uključen u ulazak nekoliko virusa u naše ćelije, kao što su virus gripa i SARS-CoV-2. Osim toga, uključen je u razvoj i napredovanje određenih karcinoma, kao što je rak prostate. Stoga je blokiranje ovog proteina veoma važno jer može spriječiti ili smanjiti ozbiljnost različitih respiratornih infekcija, ali i doprinijeti liječenju raka prostate.
Zajedno sa mojim kolegama otkrili smo da kombinovanje dva određena inhibitora proteina TMPRSS2 dovodi do toga da njihovi individualni efekti budu pojačani tj dovodi do takozvanog sinergističkog efekta. Zamislite to kao timski rad: kada dvoje ljudi rade zajedno, često mogu postići više nego što bi bio zbir njihovih pojedinačnih učinaka. Ovo otkriće bi potencijalno moglo dovesti do efikasnijeg lijeka za Kovid-19 i za njega smo podnijeli patentnu prijavu.
Nagrade su uvijek dobar podsticaj i prilika da se predstavite široj javnosti, pokažete svoj rad, ostvarite neke nove kontakte, priča dalje mlada naučnica.
– Nagrada zbog toga nikada ne bi trebala biti sama sebi svrhom, a posebno je velik užitak ako nagradu možete podijeliti s kolegama. U tom smislu svakako bih izdvojila nagradu Social Impact Award (SIA) Montenegro, koju sam zajedno sa mojim kolegama iz Nevladine organizacije “Bioinformatika” dobila u oktobru 2022. godine. SIA je inicijativa koja podupire razvoj društvenog preduzetništva mladih. Naša pobjednička ideja se bazira na pružanju besplatnih edukativnih sadržaja iz oblasti bioinformatike mladima u Crnoj Gori.
A da li joj nedostaje Herceg Novi?
– Na ovo pitanje odgovorila bih citatom Iva Andrića iz njegove knjige Znakovi pored puta: „Razlika između života ljudi koji su rođeni na obalama toplih mora i koji žive pored mora i od mora, i onih koji su ugledali svijet na kopnu, daleko od mora, i tu žive – mnogo je veća nego što mi to obično mislimo. To nije jedan isti život sa izvjesnim jačim ili slabijim razlikama. To su dva života, u dva razna i različita svijeta.“ Ovaj citat dobro opisuje različitosti mog života u Herceg Novom i u Berlinu. Znanje i iskustvo koje stičem u Berlinu važno je za moju profesionalnu karijeru, ali mi ponekad nedostaju novsko sunce i more, kao i mediteranska hrana.
Kroz svoj rad sa srednjoškolcima u sklopu škole bioinformatike, zaključila je da su mladi u Herceg Novom i u cijeloj Crnoj Gori veoma talentovani i motivisani. Zato im je još jednom ukazala da nauka nema cijenu, baš kao i znanje i obrazovanje.
– Poručila bih im da budu znatiželjni, otvoreni prema novim izazovima, da se povezuju s kolegama u Crnoj Gori i inostranstvu te stiču brojna znanja i iskustva. Nauka svakim danom sve više napreduje pa su samim tim i mogućnosti za pronalazak svog područja interesovanja sve brojnije i raznovrsnije. Upravo je angažman mladih taj koji može doprinijeti inovacijama i razvoju Crne Gore kao i unaprijeđenju njenog položaja na svjetskoj naučnoj mapi, poručila je Novljanka Katarina Elez, doktorantkinja bioinformatike na Slobodnom univerzitetu u Berlinu.
Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Katarina, hvala što činite dobro za cijelo čovječanstvo i srećno u osvajanju novih znanja!
