„Dolazim Boko sa velikih mora…“ – možda bismo ovako mogli započeti priču o djevojci koja je pokazala nevjerovatnu odlučnost i istrajnost da ostvari san i zaplovi svjetskim morima. Samo nešto više od godinu, kada je proglašena za najboljeg studenta Pomorskog fakulteta, zaplovila je na jednom od kruzera, a sada, negdje sa okeana između Njujorka i Kariba, šalje najtoplije pozdrave svojim sugrađanima i prijateljima – diplomirani inženjer nautike i pomorskog saobraćaja Novljanka Iliana Bakmaz. Prvi cilj je ostvaren, kadetura je u toku, ali glavni ostaje isti kao i prvog puta kada smo razgovarali – da kao kapetan na kruzeru uplovi u svoju Boku.
Planirala je da odmah nakon studija započne kadeturu i u tome uspjela, a prvi ukrcaj desio se polovinom januara prošle godine.
– Ukrcala sam se u Njujorku na brod Norwegian Gem, Norwegian Cruise Line, na kome se i sad nalazim. U međuvremenu sam odradila moj prvi ugovor, bila na odmoru i ponovo, na zahtjev kapetana zbog iskazanih dobrih rezultata, vratila se na isti brod. Da li sam postigla mnogo – ne znam, ali znam da sam najteži dio posla odradila. Kadetura je veoma kompleksna zbog toga što u tom periodu radite sve poslove od mornara, kadeta palube na komandnom mostu što podrazumijeva učenje i asistiranje na monitorima do rada u medicinskom timu. Prethodni period je bio ispunjen radom, učenjem i sticanjem novih znanja i vještina.
Nijednom pomorcu nije lako kada stigne poziv za ukrcaj, jer znači višemjesečno odsustvo od kuće i razdvojenost od porodice. Naša Iliana nam priča da su, kada je dobila prvi poziv za ukrcaj, osjećanja bila veoma pomiješana, od ushićenja i sreće što je dobila posao do osjećaja panike i straha kako sve to izvesti u tako kratkom roku.
– Da li je bilo treme, iskreno nije, možda zbog toga što nisam znala šta me čeka. Tek po dolasku na brod, budući da je u to vrijeme bilo obavezno boraviti u karantinu, shvatila sam šta mi se desilo. Emocije su se polako stišale i sve je počelo da dolazi na svoje mjesto. Na brodu sam već skoro godinu i utisci su veoma pozitivni. Odlazak u Ameriku, upoznavanje različitih ljudi i njihovih kultura, posjete raznim državama, gradovima, lukama, u kratkom vremenskom roku… mnogo toga se izdešavalo. Dinamičan i aktivan period.
Priča nam da joj je najteži a istovremeno i najizazovniji period bio početak jer je po dolasku na brod počela raditi od najniže pozicije – mornara.
– I u tom periodu radila sam čisto fizičke poslove koji na brodu nisu ni malo laki (farbanje, lakiranje, pranje palube, vezivanje konopa i sl.). To je bio ispit izdržljivosti, zrelosti, preispitivanja, period koji me je očvrsnuo i pomogao da nastavim dalje. To je iza mene ali ga se rado sjetim jer sam upoznala mnogo dobrih i nesebičnih ljudi koji su spremni da pomognu i da dijele svoja znanja kako bi olakšali izvođenje nekih poslova. Nakon toga sam dobila zaduženja na komandnom mostu gdje sam svakodnevno učila od starijih kolega i sticala nove vještine upravljanje na monitorima i radarima. Trenutno prolazim obavezne obuke u medicinskom timu i radim sa doktorom i medicinskim sestrama.
Žena pomorac nije ništa neobično na kompaniji za koju radi, kazala je Iliana.
– Na mom brodu i na mojoj kompaniji rade žene oficiri. Tokom prvog ugovora sam upoznala koleginicu iz Paname koja je bila na poziciji Oficira za navigaciju. Budući da ja radim na kruzeru, zastupljenost ženskog pola je veća u hotelskom sektoru.
U zavisnosti od toga da li je brod u luci ili na moru, zavisi i raspored obaveza tokom Ilianinog radnog dana. Zna biti veoma malo prostora za odmor, ali je, kako kaže, sve nadoknađeno pogledom ka pučini sa komandnog mosta u kasnu noć ili u cik zore.
– Dan u luci je zahtjevniji jer iziskuje razne aktivnosti od dočekivanja pilota pri dolasku na brod, papirologije, kratkog odmora, sastanaka, raznih provjera i inspekcija, zaduženja na komandnom mostu prilikom odlaska broda iz luke do ispraćanja pilota sa broda. Dan na moru je lakši, tada radimo zaostalu administraciju i sve poslove koje nismo stigli, imamo više vremena za odmor. Međutim, mi imamo veći broj dana u lukama nego na moru. Nekada se desi da je svaki dan druga luka. Mogu reći da mi je svaki radni dan dinamičan i ispunjen. Najviše me fascinira pogled sa komandnog mosta kada radim kasno uveče ili rano ujutru dok je još noć i sve tamno oko mene, a samo svijetle lampice od radara i monitora i ispuni me spokoj i sreća što sam baš tu, na tom mjestu. Mir, tišina i nepregledna pučina me uvijek iznova i iznova oduševi, to saznanje koliko je priroda moćna i lijepa u svoj svojoj veličini. Ponekad se osjećam kao da upravljam nekim svemirskim brodom. Nismo ni svjesni koliko prekrasnih destinacija i prirodnih ljepota postoji na svijetu. Na jednoj od takvih plovim i sad na desetodnevnom kruzu iz Njujorka za Karibe i nazad.
I ne smatra sebe junakinjom zato što se otisnula na brod već kaže da su svi ljudi junaci svojih priča.
– Samo je potrebno slijediti svoje snove i biti hrabar da ih i ostvariš, a ja sam to i učinila. Kao što sam već ranije spomenula, moja ljubav prema pomorstvu rođena je tokom najranijeg djetinjstva jer sam odrastala u porodici gdje je tata plovio i moje djetinjstvo je bilo obilježeno putovanjima, razglednicama sa raznih destinacija, slikama i pričama sa broad. Sve to je vodilo ka tome da i ja poželim da zaplovim jednog dana što se i ostvarilo. Ali sama ideja nije naišla na odobravanje jer kada sam poželjela da upišem srednju Pomorsku školu moji roditelji su bili izričito protiv. Međutim uvidjevši moju odlučnost i istrajnost da to učinim, odlučili su da me podrže i to mi mnogo znači. Moji roditelji su moja najveća podrška. Znači, ukoliko ste sigurni da volite nešto i da želite to da radite budite istrajni i uspjeh slijedi nakon toga. Najveće zadovoljstvo je da radite posao koji volite.
Nakon srednje pomorske škole, Iliana u Kotoru završava i Pomorski fakultet sa prosječnom ocjenom 9,80. Znanja stečena na ovim obrazovnim institucijama bila su dobar osnov za praktično osvajanje vještina.
– Znanja stečena na Pomorskom fakultetu su mi mnogo pomogla već tokom prvog intervjua a nastavila su se i na brodu. Iako svakodnevno učim, osnova je veoma bitna a to sam stekla tokom školovanja. Stečena znanja i moja želja za daljim učenjem i usavršavanjem su doveli do toga da steknem povjerenje kapetana i ostalih kolega.
Na naše pitanje da nam otkrije neku anegdotu, dodaje da su one svakodnevne, ali da je veoma simpatično kako je dobila na poklon paket čokolada na opštu radost svih kolega koji su bili tu i probali ih.
– Na našem brodu postoje skupocjeni Penthouse u kojima borave gosti koji ponekad požele da obiđu komandni most i tada kapetan zamoli mene da ih povedem u obilazak. Nedavno sam u takav obilazak povela goste tj. porodicu, veoma skromnu i finu, da bi se kroz razgovor ispostavilo da su oni vlasnici velike fabrike čokolada HERSHEY’S od kojih je nama možda i najviše poznata Kit Kat i tako dobila slatki paket na opštu radost svih nas na komandnom mostu.
Kadetura na brodu traje godinu i ova hrabra. odlučna Novljanka je na dobrom putu da taj zahtjev uskoro i ispuni. Za nju neće biti odmora ni kada stigne kući.
– Uslijediće predavanja i polaganja za oficira palube. Poslije toga, dobijam mogućnost da napredujem u karijeri. Još uvijek imam isti cilj a to je da uplovim kao kapetan u moju prekrasnu Boku.
I dok krstari okeanima, uči i stremi ka ostvarenju svog sna, priznaje da joj uvijek nedostaju roditelji i njen dom, mamina kuhinja i naravno njena dva grada Kotor i Herceg Novi.
– Iskoristila bih ovu priliku da svim svojim sugrađanima, porodici i prijateljima kako u Novom tako i u Kotoru, poželim srećne novogodišnje i božićne praznike sa toplih Kariba, poručuje diplomirani inženjer nautike i pomorskog saobraćaja, kadetkinja Iliana Bakmaz.
Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Iliana, hvala i srećno u osvajanju novih znanja! Mirno more!
