Kada je život muzika, a muzika splet nota koje te pokreću, inspirišu, čine tako posebnom i uzdižu do klase u kojoj budeš jedna od sedam kandidata među trocifrenim brojem prijavljenih za upis na bečki Univerzitet za muziku i izvođačku umjetnost! I još na osnovnim studijama postaneš dio Bečke državne opera, osjetiš čari zlatne dvorane Bečke filharmonije, pa koračaš dalje do prestižnih festivala u Salcburgu, St. Margaretenu… Od djevojčurka koji stiče prvo muzičko znanje u Herceg Novom do dive koja hrabro i snažno osvaja operske scene i koncertne dvorane, kroz talenat koji je marljivo njegovala i nadograđivala, od njenog zavičaja do Beča – Novljanka Anđela Spaić, sopran na bečkom Univerzitetu za muziku i izvođačku umjetnost, članica Bečke državne opere.
Uči jednu po jednu ulogu i za njih dobija gromoglasne aplauze publike širom Evrope, raduje se svakom novom izazovu i prilici da stane rame uz rame sa svjetski poznatim umjetnicima… Od prvog dana, muzika je za nju bila nešto plemenito, a sati vježbanja dodatna motivacija.
– Mislim da je moje prvo iskustvo sa muzikom – klavirom u Školi za osnovno muzičko obrazovanje u klasi prof. Daniele Seferović bilo jednostavno vrlo pozitivno i da me je od svoje šeste godine muzika asocirala na nešto plemenito. Solo pjevanje je došlo kasnije, jedina razlika je da me sati vježbanja nisu plašili, već uzbuđivali i motivisali.
Prve dvije godine srednje škole provela je u hergnovskoj Gimnaziji, a potom je put umjetnosti vodi dalje.
– U periodu dok sam bila u Gimnaziji imala sam priliku proći kroz tinejdžerske faze i eksperimente, nakon čega sam se preselila u Podgoricu. U Umjetničkoj školi za muziku i balet Vasa Pavić (klasa prof. Marine Cuce-Franović) sam bila okružena nevjerovatno ambicioznim i posvećenim kolegama, šta je bio odličan podsticaj za rad. Gledajući nazad mislim da je naša generacija postavila novu normu kako je vježbanje kul i da smo svi otišli na dalje školovanje sa odličnom radnom etikom.
Baš takvu, talentovanu, vrijednu, ambicioznu, našu Anđelu su prepoznali kao nekoga koga moraju imati u svom okrilju na Univerzitetu za muziku i izvođačke umjetnosti. I uspjela je, među toliko njih sa svih strana svijeta!
– Na prijemnom se svake godine prijavljuje trocifren broj kandidata iz svih krajeva svijeta. Na mojoj godini je trenutno sedam studenata i svi smo blago traumatizovani od prijemnog ispita koji je bio 2019. godine. Prijemni ispit traje čitavu radnu sedmicu i uključuje pismenu i usmenu provjeru teoretskog znanja i sluha, dvije runde pjevanja pred komisijom od svih 13 profesora katedre i eksternom komisijom za ravnopravan tretman, nakon čega 20 najboljih prolazi na provjeru glume, plesa i fizičkih sposobnosti. Poslednjeg dana, preostali kandidati imaju još intervju i test njemačkog jezika.
Trenutno sam u klasi mecosoprana prof. Hermine Haselbok-Litasi, koja je veliki dio svoje karijere provela u dramskom fahu Vagnerovog opusa i kao preduslov za dugu i održivu karijeru preferira zdravu i stabilnu tehniku. Takođe sam imala sreću provesti dva semestra sa prof. Ildiko Raimondi, sopranom koji je preko 20 godina pjevao uloge prvog faha u Bečkoj državnoj operi i nevjerovatnom ženom koju smatram svojim mentorom.
Kako kaže naša Anđela, profesionalni pjevači često bivaju poređeni sa profesionalnim sportistima zbog ulaganja pažnje i vremena u svoje tijelo.
– U kurikulumu imamo časove plesa, glume, disanja i sporta, teoretske predmete, predmete opšteg obrazovanja i naravno pjevanje, korepeticiju, interpretaciju različitih epoha kao zasebne predmete, zatim predmete poput primjenjenog prava za pjevače (prava i obaveze agentura, ugovori, radno pravo, takse i slično).
Samo tri godine od trenutka kada je zakoračila na ovaj univerzitet, koncertnu sezonu 2022/23 provodi u Bečkoj državnoj operi (Wiener Staatsoper), kao jedna od 15 članova Horske akademije.
– Tu sam preuzela male uloge poput kvarteta janjičara u Mocartovoj „Otmici iz Saraja“ i ulogu šegrta zlatara Vaita Pognera u Vagnerovom remek djelu “ Meistersinger iz Nurnberga“ pod dirigentskom palicom Filipa Jordana, muzičkog direktora opere.
Osim malih uloga, kao pojačanje rezidentnom horu državne opere bila sam u produkcijama: „Orfej“ K. Monteverdija, „Karmen“ Ž. Bizea sa Elinom Garančom u naslovnoj ulozi, „Boemi“ Đ. Pučinija, „Aida“ Đ. Verdija sa Anom Netrepko i Jonasom Kaufmanom u glavnim ulogama, „Fidelio“ L. van Betovena. Do kraja sezone planirani su jos Vagnerovi „Parsifal“ i „Loengrin“ i Maskanjijeva „Kvalerija rustikana“.
Druženja i prijateljstava ne nedostaje, baš kao ni dobrih šansi za karijeru, što je, priča Anđela, prdnost studija u Beču.
– Tako ćete u fejsbuk grupi fakulteta pročitati da ljetnjem open-air festivalu sa 5000 mjesta u publici u St. Margaretenu treba još par soprana, u kantini čuti da „Salzburger Festspiele“ traže pojačanje ili na žurci u tri ujutro upoznati režisera koji traži nekoga ko je već pjevao ulogu u operi zakoju on ima jako malo vremena da je postavi. Konekcije i prijateljstva su najefikasniji put do angažmana. Imala sam priliku pjevati i u Kolarčevoj zadužbini, Crnogorskom narodnom pozorištu, Nacionalnom teatru u Mariboru, „Brucknerhaus“ u Lincu, Kamernoj operi u Minhenu, Galeriji savremene umjetnosti u San Marinu i Modeni i u zlatnoj sali doma Bečke filharmonije „Musikverein“-u.
A onda je prošlog ljeta dobila veliku šansu – najprestižniji ljetnji festival klasične muzike u Salcburgu. Ostvarila je jedan djelić sna i pokazala da može toliko toga.
– Imala sam šansu pjevati u koncertantnoj produkciji Donicetijeve „Lucije od Lamermura“ sa Lizet Oropezom u naslovnoj ulozi. Radovala sam se kao malo dijete čekajući u redu na moju prvu ID karticu i jedan od mojih snova je vratiti se na taj festival sa apsolutno bilo kojom ulogom. Salcburške ljetnje igre su osnovane 1920. i do danas imaju reputaciju najprestižnijeg muzičkog festivala zbog svoje publike sa izuzetno visokim standardima, šta omogućava festivalu da bira manje poznat program sa margina repertoara. Karte za sledeću sezonu obično bivaju rasprodate već u decembru, tj. mali kontigent karata koji završi u slobodnoj prodaji.
Posle mojih prvih malih uloga u produkcijama na fakultetu, prvi poziv za jednu od glavnih uloga je došao u januaru 2022. godine, samo dvije sedmice prije premijere Pučinijevih „Boema“ u Teatru palate Šenbrun.
– Ispostavilo se da je njihova Muzeta otkazala učešće i da im hitno treba sopran, sledećeg jutra sam bila na probi. Uloge koje trenutno pripremam su Galatea iz Hendlove opere „Acis i Galatea“ u Teatru palate Šnebrun i Kuratorka iz Monteverdijeve opere „Povratak Odiseja“ sa dirigentom Pablom Heras-Kasadom u Bečkoj državnoj operi.
Do onog trenutka kada izađe na scenu i donese određenu ulogu, prođe dosta vremena i još više rada, više nivoa znanja potrebnih da se dočara epoha iz koje je djelo.
– Kao prvi korak ostavim neko vrijeme sebi da sama naučim i tehnički postavim ulogu, nakon čega radim sa svojom profesorkom pjevanja na tehnici, sa stalnom korepetitorkom na interpretaciji i ornamentima i na kraju kada je sve očišćeno, sa korepetitoroma specijalizovanim za epohu i jezik opere koji rade na detaljima. U tom momentu počinju muzičke i scenske probe, gdje se sa dirigentom i rediteljem opet otvaraju nova pitanja. Svi reditelji i dirigenti nisu jednako fleksibilni, moj pristup je da uvijek pokušam ostati otvorena za sve ideje i pokušam naći zajednički jezik.
Do sada je, kako kaže, najizazovnije bilo spremiti se za ulogu u Vagnerovoj operi koja traje 4 i po sta bez pauze, a uz to postići i obaveze na fakultetu.
– Poslednja produkcija na kojoj sam radila je Vagnerova najduža opera u standardnom repertoaru (četiri ipo sata bez pauza) „Meistersinger iz Nurnberga“. Tempo od tri probe dnevno osam sedmica, zajedno sa pokušajem da ispratim sva predavanja i časove na fakultetu paralelno me je doveo u najveći burnout mog života. Sa tog projekta sam, osim puno iskustva na sceni, ponijela i znanje kako da se suočim sa takvom situacijom i bolje definišem prioritete kada se opet, neosporno, nađem u istoj.
Do ostvarenja sna plan je jasan, a ova mlada Novljanka odlučna da baš tako i bude.
– Moj plan je izgraditi stabilnu tehniku, širok operski i koncertni repertoar, a moj san doći do tačke gdje mogu raditi kao freelancer, gdje bih imala sansu pjevati moje omiljene uloge poput Grofice iz Štrausove opere „Kapričo“. Naravno korak prije toga bi bio ansambl ugovor u manjem teatru, i korak prije toga operski studio, gdje bih se uhodala na sceni u manjim ulogama i učila gledajući iskusnije kolege u većim ulogama.
Karijera u teatru definitivno ima socijalnu komponentu i dok neki poslovi često izoluju pojedinca od ljudi, teatar čini suprotno, priča dalje Anđela.
– Poslije napornih dana i sedmica osjetim da mi najviše treba mir, tišina i puzle od 1000 dijelova.
A tamo odakle je sve počelo – u njenom Herceg Novog, stanuje njena najveća podrška, porodica i dom. I još nešto, što Beč nema – sunce i more!
– Nedostaje mi i ležeran stil života, ali mu se lako vratim svakog ljeta kada se naša grupa prijatelja iz gimnazije sastane.
Pred mladim ljudima koji će, poput Anđele ili svih drugih koji grade blistave karijere i stiču znanja širom svijeta, ili onih podjednako važnih koji ostaju na fakultetima u našoj državi, sada je čitava lepeza izbora.
– Vrijeme monotonog modela fakulteta sa identičnim predmetima za stotine studenata prolaze. Studijski programi su sve fleksibilniji i prepoznaju potrebu mladih ljudi za osjećajem identiteta. To u praksi radi na način da postoji lista obaveznih predmeta koja mora biti čekirana, nakon čega vam je ponuđeno more predmeta od kojih vi sami sklapate svoj kurikulum i već na svojim osnovnim studijama praktično bivate uže specijalizovani za granu koja vas zapravo zanima, šta takođe budućim poslodavcima daje uvid u to ko ste vi kao pojedinac. Poenta je da svoj svaki hobi i interesovanje zbog kojih ste se inicijalno odlučili za taj fakultet možete inkorporirati u sam program i u momentu kada diplomirate, više niste u potrazi za vašim identitetom!
Semestar na državnom fakultetu u Austriji strance košta isto koliko i privatni fakultet crnogorske državljane u Crnoj Gori. Živjeti u socijalističkoj državi znači uvijek biti zaštićen. Kakvu god grešku da napravite, garantujem da lično znam nekoga ko je napravio goru. I sve je rješivo. Problemi sa vizom? Helping hands u četvrtom distriktu. Problemi sa šefom? Radnički sindikat. Problimi sa radničkim sindikatom? Radnička komora. Država računa na to da osamnaestogodišnjaci ubačeni u stranu zemlju, novi sistem i novo govorno područje ne znaju puno stvari. Ne ustručavajte se tražiti pomoć na apsolutno svakom koraku, čak i preventivno! Čim počnete raditi biće vam naplaćena u porezima, završava priču Novljanka Anđela Spaić, sopran na bečkom Univerzitetu za muziku i izvođačku umjetnost, članica Bečke državne opere.
Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Anđela, hvala Vam i srećno u osvajanju novih znanja!
