Kako su svi u malom gradu kraj mora bili ponosni kada je stigla vijest da je ona postala dio Istraživačkog instituta MIT i Harvard u čijim će laboratorijama raditi na dijagnostici raka kroz biopsiju krvi! I nije prošla ni puna godina, a ona nam javlja da je odlučila da ide korak dalje, a to znači apliciranje za doktorske studije! Još od osnovne škole znala je da će nauka biti njen poziv, prvo hemija, a potom molekularna biologija, zato je hrabro odlučila da preleti okean i ostvari svoje snove u Sjedinjenim Američkim Državama. A tamo? Tamo je pokazala kako odlučnost i marljivost preskaču sve granice! Ona je Novljanka Anđela Crnjac, molekularni biolog na Istraživačkom institutu MIT-a i Harvarda.
Bila je birana od najemintnijih profesora i instituta još tokom univerzitetskih dana, uspjela je da tokom duže od četiri sata intervjua sa dvanaest profesora pokaže kakav mladi naučnik se sprema da pokori nauku i uspjela. Sada sa njima, rame uz rame istražuje i pokušava naći lijek koji će pomoći čovječanstvu.
– Profesori su vrlo kvalifikovani za sve prirodne nauke i izuzetno prenose znanje na nove radnike. Uslovi rada su zaista fantastični, radujem se što sam dobila priliku da radim u tim uslovima i odličnom radnom okruženju. Oduševila me je vrlo napredna tehnika i disciplinovana radna etika, kao i instrumenti koji se koriste u svakodnevnom radu. To rad čini dosta lakšim i zanimljivijim.
Oblast istraživanja koju je naša Anđela birala fokusira se na tečne biopsije koje se koriste za ranu detekciju različitih karcinoma.
– Ovo je relativno nova tehnika i mnogim dosta nepoznata jer nije dovoljno istražena. Testovi koji su nastali u mojoj laboratoriji se koriste za rutinsko praćenje tumora pacijenata direktno iz uzoraka krvi. Naš tim radi na novim mogućnostima i tehnologijama za korišćenje biopsija krvi kako bi identifikovao koji tretmani su pravi za pacijente, zašto neke ćelije raka reaguju na lečenje, a druge ne i da li pacijent ima rak koji se ne može vidjeti pomoću skeniranja slike. Ja imam za cilj da pomognem da biopsija krvi postane revolucionarno sredstvo za lečenje pacijenata sa rekurentnim kancerom i možda jednog dana, da nauči kako da spriječi ponovnu pojavu raka.
Dok se mnoge tehnologije biopsije krvi fokusiraju na otkrivanje unaprijed određenog skupa gena ili tumorskih mutacija, mi za biopsiju krvi razvijamo metode za sveobuhvatno, nepristrasno i tačno genetsko profilisanje tumora iz krvi. Ovi pristupi se sprovode u Platformi genomike kako bi se omogućila istraživanja velikih razmjera, kako na Broad Institute, tako i u široj naučnoj i kliničkoj zajednici.
Tada, dok je još bila na San Jose State University u Kaliforniji primjetili su njen rad predstavnici različitih instituta i laboratorija koji obilaze fakultete i na taj način otkrivaju nove nade. Našoj Anđeli stigla je, kako i dolikuje, najbolja ponuda.
– Vjerujem da sam izabrana da budem dio ove laboratorije zbog mog iskustva u laboratoji tokom osnovnih studija. Pored iskustva, moja želja da učim i da se usavršavam u ovoj struci su prevagnule. Oni su vidjeli potencijal u meni koji bi u budućnosti pomogao njihovom istraživanju i tako sam odabrana.
Kad nauka zove i sa nestrpljenjem očekuješ eksperimente, nova otkrića, tada i svako novo radno jutro počinje užurbano.
– Uz kafu, u rano jutro, odgovaram na važne mejlove pristigle toga dana. Na putu do posla, prije ulaska u laboratoriju, potrudim se da se čujem sa meni dragim osobama jer vremenska razlika tada ima najmanje uticaja. U laboratoriji, na radnom mjestu, provodim dosta vremena, ali kada ste u dobrom okruženju svaki posao vam lako padne.
Tako je danas, sutra ćemo opet pisati o mladoj doktorantkinji molekularne biologije, a ako se vratimo nekoliko godina unazad otkrivamo kako se sa 17 godina vinula visoko i daleko od kuće vođena željom da otkrije svijet.
– Tokom kraja drugog srednje ukazala mi se prilika da odem na razmjenu studenata u San Jose kod mog ujaka. Sa puno zalaganja uspjela sam da za godinu završim dvije godine srednje škole, a potom odlučila da nastavim svoje školovanje u Americi. Prve dvije godine fakulteta sam provela na De Anza College gdje sam završila Associates of Science u biologiji. Sledeće dvije godine sam usmjerila svoje studije u molekularnoj biologiji i diplomirala na San Jose State University. Tokom četvrte godine fakulteta, počela sam da radim istraživanje kod profesorice Grilo-Hil (Grillo-Hill) koja mi je pomogla da sprovedem svoje istraživanje na fluoroscentnim proteinima koji bi pomogli u ranoj detekciji karcinoma. Tada sam polako počela da tražim posao koji će mi biti raskrsnica između osnovnih studiji i doktorata. Institut Harvarda i MITa je najviše privukao moju pažnju jer laboratorija koja se interesovala za mene je radila istraživanje na ranoj detekciji karcinoma pomoću neinvazivne tehnologije zvana tečna biopsija. U tom momentu sam znala da se moje vrijeme u Kaliforniji polako završava i krećem na put ka Bostonu gdje sam planirala da budem dvije godine.
A nakon te dvije godine, od jeseni 2024. slijede i doktorske studije.
– Pored novih istraživanja na poslu, počela sam da apliciram za doktorske studije. Aplikacija je jako dugačak proces i planiram da je privedem kraju tokom novembra. Početak naredne godine će biti ispunjem intervjuima sa različitih univerziteta i tada ću znati na kojem ću od njih, s jeseni 2024. godine provesti sledećih pet godina.
Još nešto, tako važno, vuklo ju je da baš ova oblast bude ono u čemu će se oprobati i dokazati.
– Prvi kontakt sa hemijom tokom osnovne škole mi je bio znak da želim da se bavim naukama, a to sam potvrdila u srednjoj školi u Americi gdje sam dobila više iskustva u laboratoriji. Razlog zbog kojeg sam izabrala istraživanje u biologiji karcinoma potiče iz porodice. Sa mojih nepunih 15 godina, mojoj baki je dijagnostikovan karcinom pluća koji je ubrzo pobijedio. Nekome samo tužan i težak period života, a meni pored toga i podstrek i motivacija za dalje učenje i istraživanje. Nadam se da će neka od mojih budućih istraživanja donijeti rezultat u borbi protiv ove opake bolesti.
Sa ovakvom željom u srcu i uz podršku porodice lakše je izaći na kraj sa oni što život postavi pred svakog čovjeka. U novom okruženju valjalo se prilagoditi i drugačijem obrazovnom sistemu i značajnim kulturološkim razlikama.
– Ali, na moju sreću, zbog porodice koju imam u San Jose, uspjela sam da prevaziđem prepreke i izazove koje svaki novi student ima, prije ili kasnije. Naravno, moja podrška je uvijek moja porodica, prijatelji i momak koji me svakoga dana motivišu da budem bolja.
Dok niže uspjehe u akademskom životu pokušava da ostavi dio vremena za drage ljude, prijatelje i putovanja kojima se najviše raduje i od njih apsolutno ne odustaje uprkos svim obavezama koji se pred njom otvaraju svakog dana. Jedno od omiljenih je kada dođe trenutak za poziv na let ka Evropi i Herceg Novom.
– Naravno, rodni grad je samo jedan. Gdje god da se nalazim, ja se ponosim što sam Novljanka i Herceg Novi će zauvijek imati posebno mjesto u mom srcu, kao grad gdje sam odrasla, učila i plesala. Pored porodice, nešto što mi najviše fali jeste zvuk talasa, miris mora i restoran mog ujaka „Kod Špira”.
Na kraju zaključuje da je svačiji put do uspjeha drugačiji, ali ako dovoljno želite i trudte se, sve je moguće.
– Ako bi postajao recept za uspjeh on bi bio sačinjen od motivacije, puno rada, truda i odricanja. Moja poruka za mlade u Herceg Novom i Crnoj Gori je da vjeruju u sebe, budu uporni i rade ono što vole, kazala je Novljanka Anđela Crnjac molekularni biolog na Istraživačkom institutu MIT-a i Harvarda.
Mladi, vrijedni, učeni ljudi uvijek čine da smo svi zajedno, kao grad i zajednica, ponosni na njih i na njihove uspjehe. Anđela, hvala za dobro koje činite čovječanstvu i srećno u osvajanju novih znanja!
