Katalaog “Susreti vjekova“ autora profesora Lazara Seferovića , izbor iz 16 njegovih ranije objavljenih monografija sa 350 fotografija i preko 500 imena, promovisan je sinoć u bašti Kuće nobelovca Iva Andrića. U autorskom timu i ovog puta su bili Matej Pašeta i Miloš Samardžić, koji potpisuje najveći broj fotografija u katalogu, a promocija je potvrdila raniju ocjenu profesora Ratka Božovića da Seferović onim što radi „neprestano brani vrijednosti od zaborava. Čini to sa velikim uspjehom. I to mu je najveće priznanje i razlog za veliko poštovanje svih kojima je još stalo do vrijednosti i kulture sjećanja“.
Ova sedamnaesta knjiga Lazara Seferovića esencija je onoga što je do sada napisao, „srž i sažetak svega što je lucidni istoričar umjetnosti, renesansno širokih vidika i ekspertske umjetnosti dao kulturnoj istoriji Herceg Novog“, jedna je od ocjena profesora Đorđa Malavrazića. On je ukazao i na tematsko jedinstvo svih Seferovićevih knjiga, kao i na činjenicu da je iz njegovih „susretanja vjekova“ proistekla osobena i plemenita „civilizacijska mješavina koja gradu udahnjuje njegovu dušu i stalno stremljenje ka univerzalnom.“ U prilog tome i novo izdanje Seferović ispisuje ćirilicom i latinicom, svjedočeći i na taj način kulturološko bogatstvo Boke u kojoj su i crkvene i gradske knjige vjekovima pisane tim pismima.
Sve što je Seferović objavio „donosi novu i zasluženo visoku valorizaciju novskog kulturnog i umjetničkog naslijeđa koja često ima karakter otkrića“ rekao je Malavrazić i istakao promišljenu ravnotežu između stručnog i popularnog , zatim entuzijastični govor kojim autor i čitaoce pridobija za ljepote i vrijednosti grada i Boke. To međutim, naglasio je Malavrazić, nije uticalo da Seferović ne ukaže jasno i oštro i na propuste i greške koje su povremeno u ovoj oblasti činjene.
Malavrazić je izdvojio i ličnosti koje je Seferović označio kao utemeljitelje geografskog, istorisjkog i kulturološkog razvoja grada. To su Kralj Tvrtko Prvi Kotromanić, Herceg Stjepan Vukčić Kosača, Petar Drugi Petrović Njegoš, Ivo Andrić, slikari Petar Lubarda, Milo Milunović, Dado Đurić i Vojo Stanić i gradonačelnik Mirko Komnenović u čije vrijeme Herceg Novi postaje moderan grad.
Prevodilac i književnica Ljiljana Tomanović Ponomarev prisjetila se iskreno, srdačno i neposredno, gimnazijskih dana u Herceg Novom i uticaja koji je profesor Seferović ostavio na generacije svojih učenika.
Činio je to baš kao što piše svoje knjige, stručno a opet dovoljno zanimljivo da njegova predavanja, posebno o vremenu humanizma i renesanse, učenici trajno pamte. Tomanović Ponomarev je zaključila da se vještina sjajnog profesora sa katedre kasnije samo prelila u pisanje knjiga i monografija o gradu i Boki pa je tako nastavljena njegova edukativna misija, koja će, kako je poželjela još trajati.
Planirano je bilo da na promociji govori i sekretarka za kulturu i obrazovanje Ana Zambelić Pištalo, međutim ona je iz opravdanih razloga izostala ali je uputila poruku podrške koju je pročitala voditeljka programa novinarka Danijela Đonović.
Profesor Seferović nije govorio na promociji ali je u kratkoj izjavi za RTHN naglasio da njegov san ostaje „podizanje“ Citadele, Mezalune, Macela, tvrđave koja se u more dijelom obrušila nakon zemljotresa 1979. godine.
-Ko god bude ovu malu tvrđavu, spomenik vratio zavičaju, svoje ime će ugraditi u vječno pamćenje generacija našeg grada, uvjeren je Seferović koji i sam istrajno i godinama daje podsticaj ovoj ideji. Njegov sledeći korak biće, kako je rekao, obraćanje fondaciji Gradova tvrđava (EFFORTS) kako bi i oni pomogli ostvarenje ovog sna svih Novljana ali i onih koji ovaj grad vole.
U katalogu je i kratak zapis arheologa Radmile i Đorđa Ćapina koji su 2016. radili Elaborat o zaštitnom arheološkom istraživanju Citadele kojim je predviđeno potpuno arheološko istraživanje unutrašnjosti objekta, nakon čega bi, na osnovu rezultata, bio urađen i Konzervatorski projekat i obnova tvrđave.
Radmila i Đorđe Ćapin bez sumnje dodatno motivišu na realizaciju ove zamisli rečenicom „postoji jedna usmena informacija da su poslije zemljotresa, sa zida koji je postao vidljiv nakon obrušavanja Citadele, uzeti uzorci maltera, da bi rezultati analiza mogli ukazati na starost od dvije hiljade godina“.
