Prije nekoliko dana preselio se u nebesko carstvo Veselin Veljo Pestorić (1937-2023). Napusto nas je neko ko nas je zadužio kao čovjek, Bokelj, profesor, rukovodilac Gradske biblioteke, vjernik, poznavalac istorije i tradicije, intelektualac kakvih smo malo imali. Otišao je tiho, kao što je nenametljtivo i živio. Ali dostojanstven, skroman, stamen i ponosan.
Od rane mladosti i školovanja, pa kasnije kao profesor srpsko-hrvatskog jezika odnosno kao predavač francuskog jezika u SMŠ „Ivan Goran Kovačić“, njegovu riječ, pouku, pamtili su učenici i dugo nakon napuštanja školskih klupa. Poslije profesorskog rada postao je direktor Gradske biblioteke i čitaonice Herceg Novi i sa saradnicama Nevenkom Mitrović i Katarinom Lazarević udario temelje Zavičajne biblioteke, ali i ideju da biblioteka postane centar kulture kada je knjiga u pitanju.
Dao je veliki doprinos da „Boku“, Zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti, koji je počeo izlaziti 1969. godine preuzme Biblioteka. Uređivao je zbornik zajedno sa Nevenkom Mitrović od 2003. do 2015. godine sa ciljem da „Boka“ u kriznim vremena nastavi da izlazi. Zbornik „Boka“, a i ostali Pestorićevi publistički i naučni radovi bili su cijenjeni i uvršteni su u kolekcije Kongresne biblioteke u Vašingtonu, Nacionalne biblioteke Austrije, Narodne biblioteke Češke, Narodne biblioteke Srbije, kolekcije akademija nauka, instituta i brojnih biblioteka u Temišvaru, Moskvi, Podgorici i drugim gradovima Crne Gore i regiona.
Profesor Pestorić nadovezao se na raniju tradiciju i sa svim svojim saradnicima kao urednik dao doprinos da „Boka za 54 godine postojanja na više od 12.000 stranica objavi preko 655 naučnih i stručnih radova, rasprava, priloga i građe o Boki Kotorskoj, a više od 300 članova redakcija, recezenata, dali su nemjerljiv doprinos visokom renomeu zbornika koji slovi kao nezaobilazni izvor podataka za sva buduća istraživanja istorije i kulture Boke Kotorske i šireg mediteranskog prostora, zaštitni znak njene kulture i svojevrsna zamjena za nenapisanu istoriju Boke Kotorske.
Ubjeđen u vrijednost knjige, uvjeren u visok moral svog stradalog pravoslavnog roda, uvaženi Profesor, naš dragi Veljo, nije nadu gubio nikada, bodrio je posustale, tražio obnovu bokeljskih razrušenih hramova, bio pokretač obnove hrama razrušene crkve Svetog Nikole na Toploj i doživio da rezidencija Ljubibratića 2017. godine bude obnovljena, a slično je sa izgradnjom nešto ranije podignute crkve Lazarice na Vidovom vrhu.
Niko kao Veljo Pestorić nije poznavao istoriju i običaje Kuta, Zelenike, Boke. Njegov duh, vjera u život i kad je teško, njegovo dostojanstvo i mudrost, vraćali su nam nadu koja nas je držala uspravnim u ovom klecavom društvu i vremenu. Sačuvao je tradiciju, božićne i ostale običaje sabravši ih 2005. godine u knjigu „Krug godine“. Znanje koje je pretočio u slovo, biće putokaz za buduće istraživače i hroničare o običaju rodnih Kuta i šire. U svojoj skromnosti, nama novinarima iz Radio Herceg Novog tada nije želio mnogo da govori o tom radu, uz opacku “samo zabilježite da je objavljeno”.
Hvala Profesore, hvala naš dragi čika Veljo, za vjeru, za mudrost, kojom si nam svijetlio, za privrženost rodu, zavičaju, za uvijek odmjerenu riječ koja nas je bodrila i učila. Te ljudske vrline danas krase malobrojne i zato ostaju primjer u koji vjerujemo i s kojim živimo u nadi.
