„Škrabija četvrta“, autora Tiha Danilovića, u kojoj su zapisana njegova sjećanja, lična i iskustva zajednice u kojoj je rastao, predstavljena je sinoć u foajeu Dvorane „Park“.
Književnik Nikola Malović je kazao da ljubav koju je kapetan Tiho Danilović pokazao prema ocu nije mogla da stane u jednu knjigu, pa je tako nastalo sedmoknjižje.
– Ljubav koju je kapetan Tiho pokazao prema ocu prevazilazi ono što smo do sada imali u zavičajnoj književnosti i u vrsti književnosti zalivskih autora. Tiho je opisivanjem oca postigao unikatan plavo-bijeli mentalitet Bokelja, dao moralne i etičke upore, misli kao recepte, kojima se hiljadu puta odužio roditelju, istakao je Malović.
Tiho kao kapetan i diplomata, kazao je Malović, zna da valja baštiniti ono što je najbokeškije u nama a to je suživot.
-Nema stare zalivske familije bez rimokatolika ili pravoslavca i zato moramo to čuvati i njegovati, kazao je Malović.
On je zahvalio autoru što je ostavio mudre misli jer će, poručuje, nekome valjati.
-Kada pričate sa Tihom imate utisak da ne pričate ne sa bokeškim Sokratom, jer je Sokrat bio mudar ali ništa nije zapisao, već sa nekom vrstom zalivskog Aristotela, koji je vidio svijeta pa autoritativno može da da savjet, rekao je Malović.
Karikaturista Luka Lagator opisao je kao je počela njihova saradnja. Odmah se, kako je istakao, oduševio njegovim rukopisima koje mu je Tiho je ostavio pri prvom susretu.
-On je toliko poseban i neobičan da ga svi znaju. Svi ga cijene, vole da ga vide i čuju. Kako slaže misli, kako odgoneta, veze ka singerica. Zove se Tiho iz Boke, Đenovića. Četiri knjige je do sada napisao, a ćeraće do sedam, malo li je. Sve njegove knjige su pod jednim imenom iz „meštrove škrabije“ . To je ladica, fioka. Škaf, čoče, kako ne kapiraš. Nešto se mislim, kako ni mi Katunjani nemamo svoju pravu riječ, pa za ovu, drvenu pokretnu panjegu koristimo čak četiri tuđice, rekao je Lagator i istakao da su sve Tihove knjige pune razboritih, pametnih misli koje su živo sjećanje na njegovog pokojnog oca Nina, a Tiho je to sve „sparića“ i „skapula“ od zaborava.
-Ovo su pravi dragulji, biseri, „alavije“, „atrokeli“ , „trenćikule“, „drangulije“. Što, niste razumjeli!? Sjetite se koliko mi Katunjanini imamo riječi koje su nam od nekuda došle. Tako mi Bog pomoga danas pojma nemamo đe se đedoše i kuda su ofijale od nas. E, Tiho sve te lijepe i prigodne riječi koje su se vjekovima usadile u naše biće, čuva i spasava. Čuva od nas samih i od onih koji to baš „ne šeruju“ i „ne lajkuju“, kazao je Lagator.
Do sada je napisao 12 škrabija i planira da uz ove četiri, izda još tri, kazao je autor Tiho Danilović i dodao da je zahvalan što ima četvoro nadarene djece za koje vjeruje da će nastaviti pisati nakon njega.
– Svima ću vam pokloniti po jednu škrabiju. Ne interesuje me nikakva materijalna korist. Znate, nijedan narod na zemaljskoj kugli nema riječ zadužbina u svom jeziku, samo naš narod ima. Preko svojih djela naš narod zadužuje svoje bratstvenike, naslednike, buduće generacije, da to čuvaju i njeguju. Moja je želja da preko ovih knjiga na neki način budem zadužbinar svima vama. Nadam se da ćete je pročitati, da ćete je polako i više puta pročitati jer, vjerujte mi, ništa ovo nije bezveze napisano nego smisleno i s razlogom, kazao je Danilović.
I „Škrabija četvrta“, poput prethodnih, oplemenjena je originalnim ilustracijama eminentnih autora.
Na promociji je govorila i arhitekta Vlasta Mandić, tekstove je čitala glumica Lidija Petrone, a veče je muzički obojio bend „Prijatelji“.
