Juče je na Gradskom groblju na Savini sahranjen Aleksander Saša Vidić (1951, Ljubljana -2022, Herceg Novi), više decenija uspješni turistički radnik, ali i član Hercegnovskog pozorišta, volio je da kaže stariji od Pozorišta. Onda bi objasnio kako je on prvi put na scenu stupio u Nušićevom „Narodnom poslaniku“ 1968. godine. Sadašnje Hercegnovsko pozorište obnovilo je kontinuirani teatarski život u gradu 1984. Urađeno je to „Stilskim vježbama“ Rejmona Kenoa u režiji Momira Mićunovića koji se u ime porodice, kolega, prijatelja, od Saše oprostio – podsjećajući na sve što je s ljubavlju posvećivao gradu i Pozorištu.
Saša je bio u timu koji je organizovao prvi Praznik mimoze 1969. godine, učesnik mimozinih karavana koji su promovisali Herceg Novi širom nekadašnje Jugoslavije pa i u Evropi, često autor tekstova za program suđenja Krnevolu, tekstova kroz koje se „otkrivao“ kao dobronamjerni kritičar ali i čovjek koji je na poseban način osjećao, poznavao i iznad svega volio Novi.
Tokom više od 30 godina, koliko je bio aktivni član ansambla Hercegnovskog pozorišta, ostvario je preko 50 uloga. Najrazličitijih, ali dajući svakoj neku svoju posebnost. Bio je dugogodišnji član rukovodstva Hercegnovskog pozorišta, a funkciju predsjednika obavljao je sedam godina.
Glumio je u velikom broju serija i igranih programa u produkciji TVCG, sarađivao sa najpoznatijim našim rediteljima, Živkom Nikolićem, Slavkom Kovačevićem, a u pozorištu sa Milošem Šamijem, Draganom Jakovljevićem, Jugom Radivojevićem, Bracom Todorovićem…
Dobitnik je više plaketa i povelja, od kojih mu je kao najstarijem članu HP-a najdraža bila ona iz 2008. dobijena od Hercegnovskog pozorišta za 40 godina rada u pozorištu.
Ne znamo koja je uloga Saši bila najdraža, možda je najtačnije da mu je najdraža bila svaka nova, ali pamtimo njegovu priču o „Malom princu“ u kome je s radošću igrao:
– Svi smo mi na neki način mali prinčevi. Jer, Mali princ teži za nečim iskonskim, pravim, dobrim, nečim što će nas povezati, održati zajedno…
Iz Egziperijevog „Malog princa“ je i rečenica „Za sve ljude zvijezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodiči…“
Sašu će na njegovim nebeskim stazama prepoznati i voditi tamo gdje će njegova duša naći mir, a on će već otkriti način da nam onako kako je samo on znao, šeretski namigne, osmjehne se, i nekako potvrdi da je sada dobro!
