Danas će iz Herceg Novog, koji je voljela svim srcem, biti ispraćena Nevenka Mitrović (64), bibliotekar savjetnik, što je najveće zvanje u ovoj oblasti i dugogodišnji direktor Gradske biblioteke i čitaonice.
Kada bismo htjeli da navedemo samo djelić onoga što je tokom njenog angažovanja od 1986. godine, kada je u ovoj ustanovi počela da radi kao bibliograf u Zavičajnoj zbirci Boke Kotorske, i kasnije, u godinama kada je bila direktor od 2002. godine, trebalo bi mnogo više prostora nego što to novinarski tekstovi dozvoljavaju. Zato, umjesto nabrajanja uobičajenih podataka da je diplomirala na Filozofskom fakultetu, Katedra za opštu i komparativnu književnost, scenske umjetnosti i bibliotekarstvo, da je bila autor ili koautor brojnih monografskih publikacija, naučnih radova, urednik zbornika Boka, da je uredila Zavičajnu zbirku Boke Kotorske u hercegnovskoj Gradskoj biblioteci, bila u organizaciji Trga od knjige, izdvojićemo posebno podatak da je zahvaljujući, između ostalog njenoj posvećenosti, novska Biblioteka zaslužila 2011. prestižno priznanje „Dr Niko Simov Martinović“ kao jedna od najboljih i najorganizovanijih biblioteka u Crnoj Gori, kao moderna ustanova koja je odgovorila svim zahtjevima savremenog bibliotekarstva i potreba sredine u kojoj ostvaruje svoju kulturnu misiju.
A kako je Nevenka doživljavala značaj Biblioteke i poziv bibliotekara?
Govorila je : „Prevashodno poslanje naše profesije jeste da tražimo i pronađemo modus vivendi za knjigu u životu čovjeka modernog doba, koji u trci sa vremenom, neizvjesnom egzistencijom, suočen sa moćnim elektronskim medijima i njihovim agresivnim herojima, sijasetom poluinformacija, marketinški smišljenim obmanama, ponudom lake zabave, publikovanjem trivijalne književnosti i kvazi naučnih djela, malo ili nimalo vremena ima za potrebu kao što je čitanje“.
Govorila je: „Biti bibliotekar više je od profesije. Proživjeti značajan dio života među knjigama, kao posrednik između neiscrpnog znanja i radoznalog duha čitalaca, sa nagradom, ili bez nje, jeste privilegija“.
Tu privilegiju, uz porodicu i kolektiv, cijenila je iznad svega. Nije bilo toga što za korisnike Biblioteke nije bila spremna da organizuje, ali svi pamte da jedno nije dozvoljavala – iznošenje knjiga i materijala iz Zavičajne zbirke. Ni sama nije iznosila niti jedan dokument iz ove prebogate riznice sabirane decenijama. Odgovorna, tačna, posvećena, profesionalna, ponekome je djelovala strogo, ali kada bi „savladali“ njena „pravila poštovanja Biblioteke i knjige“ otkrivali bi i drugu stranu vedre, gospodstvene, obrazovane, predane žene, supruge, majke, prijateljice sa kojom ste mogli da podijelite i radost i tugu, koja se radovala jednako svojim i tuđim uspjesima, znala da podstakne na stvaranje i znala da urediti Biblioteku u gradu znači sačuvati mu i darivati dušu.
Tiha, pouzdana čuvarka najbolje Zavičajne zbirke Boke, nije više sa nama. Ali, ostaju nam njena promišljanja i Borhesova rečenica koju je voljela “Raj sam oduvek zamišljao kao svojevrsnu biblioteku“. Baš takav je životom i djelom zaslužila naša Nevenka!
