Novi roman „Bastadur“ Jasenke Lalović, koji u fokusu ovog puta ima crnogorskog muškarca, promovisana je sinoć u Dvorani „Park“.
Radnja ovog književnog ostvarenja obuhvata sedam decenija (od 1880. do 1948. godine) ispunjenih burnim istorijskim događajima, svjetskim ratovima, krupnim društvenim lomovima i kulturološkim promjenama.
Recenzent Olga Vojičić Komatina kazala je da je Jasenkina naracija izuzetna, bastadurna, drugačija, nešto što je Aleksandar Jerkov nazivao novom tekstualnošću, misleći na postmodernizam i sve ono što kreće od 80. godina kroz evropsku književnost, a onda svakako i dolazi kod nas.
-Ona voli da piše o posebeo neobičnim individualcima, o nekim životnim putevima ljudi koji se često nalaze u ćorsokaku, svojoj ličnoj zazidanosti, ali su svi toliko hrabri, prkose i hrabri su da prokrče na kraju taj svoj put do trijumfa i pobjede.
Bastadur je nekome kome basta da bude svoj, da hrabro prkosi i osrednjosti i primitivizmu, istakla je Vojičić Komatina.
-Kod Jasenke u romanu „Bastadur“ ih je trojica koja prave specifičan literarni mizanscen, rekla bih do sada malo gdje viđen, a sigurno neviđen u crnogorskoj savremenoj književnosti. Kada budete čitali Bastadur i unutrašnje monologe solilokvije, previranja, strašne životne lomove koje ti junaci imaju, podsjetiće vas na lomove koje je imao Lado Tajović u Lelejskoj gori, Lado Tajović kroz „Zlo proljeće“, Lado Tajović kroz neviđene „Hajke“ na njega. Podsjetiće vas sve to na one tipične situacije socrealističke, pa književnosti poslijeratnog modernizma u kojima postoje scene strašne između progonitelja i progonjenih i scene u kojima katkada jedno postaje drugo. Čak i onaj koji je progonjeni dobija oblike dehumanizacije i animalizacije i možda ponešto od onoga što je imao onaj koji ga goni, istakla je Vojičić Komatina.
Osim životnih egzistencija, monologa, dijaloga ovih junaka, posebno je interesantan prostor.
-Svaki prostor u kojem obitavaju njeni junaci jeste mjesto kojem pripovjedač daje neku istaknutu ulogu, mjesto koje je nama poznato. Ako prepoznate Orjen biće vam sto puta milije što su ti bastaduri tuda prolazili, ako prepoznate kotorski trg, pjacu bićete veseli. Ako čitate o bombardovanom Beogradu u doba Drugog svjetskog rata biće vam dodato još jedno mjesto u vašem poimanju narativne stvarnosti i mjesto koje proizvodi kult ranjivosti. Toliko je mnogo mjesta, koja su vam bliska i to je jedan razlog više što ovaj roman treba pročitati, kazala je Vojčić Komatina.
Junaci ovog djela stižu i do Beograda, fruškogorskih manastira, Padove, Krfa i drugih svejtskih luka, u Boki Kotorskoj počinju i stiču se svi pripovjedni tokovi „Bastadura“. Autorka Jasenka Lalović kazala je da je „Bastadur“ pisala duže nego ostale romane.
– Prvo kada krećem da kalupim roman su toponimi, mjesta za koje mislim da je strašno važno da ih pamtimo i imamo označene. U ovom romanu je Moračnik vrlo neobičan manastir koji izgleda kao ploča i kao da pliva po jezeru.
U knjizi likovi su Nikanor koji će kasnije doći do toga da postane duhovnik, vezan za Orjen, pomorac Tudor, Vit, ali i Ilija.
-Nikanor je bio najizazovniji lik i znala sam da hodam po ivici ili ću biti pukovnik ili pokojnik. Slijedila sam samo svoja osjećanja i on me vodio kroz dijaloge, prepirke vječite sa Tudorom koji je tipičan Bokelj. Nisam nigdje eksplicitno napisala da je Tudor katolik, ali su se našli i podržavali i voljeli. Pripada nam da budemo različiti, ali da se time ne potiremo. Ilija koji je imao posebne potrebe i to je nešto što sam najsnažnije prigrlila i neko ko je sve poravnao. To je čista emocija. On je dao odgovore i Vidu, Nikanuru, a i Tudoru, kazala je Lalović.
Odlomke iz romana „Bastadur“ čitao je glumac Danilo Babović.
